Familija: Compositae
Narodni: Božje drvce
Latinski: Artemisia abrotanum
Ljekarski: Herba abrotani
Engleski: Ladslowe
Njemački: Eberraute
Talijanski: Abrotano
Francuski:Larmoise des champs
Nalazište:
Raste uz potoke i rijeke, u vrtovima i po napuštenim zemljištima.
Opis:
To je trajna, mirisava i gorka biljka. Drvena stabljika visoka je oko 1 m. Listovi su tanki, usko perasto razdijeljeni, a sitni, žuti cvjetovi tvore glavičaste cvatove. Lišće donjeg dijela stabljike dvaput je perasto, a gornjeg dijela jedanput perasto. Protrljano prstima miriše na limun i malo na pelin. Ubraja se među biljke pelinjače.
Sadrži:
Eterično ulje, gorke tvari, tanin, alkaloid abrotin i flavonske spojeve.
Bere se:
Cvate od lipnja do listopada. U to vrijeme beru se grančice s cvatovima i cvjetovi. Upotrebljava se mjesto pelina, jer je manje gorak, a ugodno miriše.
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:
Dvije velike žlice (30 g) vrhova grančica u cvatu popari se s 1 I kipuće vode, pa se to ostavi da poklopljeno stoji 1 sat, zatim se procijedi i pije po 1 šalica ujutro i navečer prije jela. Svježe biljke uzme se 15 g (1 velika žlica).
Tinktura se priprema od 200 g grančica u cvatu, koje se namoče u 1 I 96 postotnog alkohola (ili rakije): pošto odstoji 10 dana (uz češće mućkanje), fiItrira se i pije po 1 čašica triput dnevno ½ sata prije jela.
Čaj i tinktura služe protiv akutne upale crijeva, groznice, žutice, zatvora stolice, bolesti jetre i bubrega, guše, glista i slabog želuca. Abrotin snizuje temperaturu. Biljka je nekada služila kao specifični lijek protiv tuberkuloze potrbušnice, naročito one s ascitesom. Cijela se biljka kao odvar upotrebljava za kupke, jer jača oslabjele živce i liječi od neurastenije. Mazanjem i utiranjem u kožu liječi od mnogih kožnih bolesti.
