Nazivi biljke

Familija: Cruciferae
Narodni: Gorušica crna
Latinski: Sinapis nigra
Ljekarski: Semen sinapis nigrae
Engleski: Black mustard
Njemački: Schwarzer senf
Talijanski: Senape nigra
Francuski: La moutarde noire

Nalazište:

Raste na livadama i poljima, u divljini.

Opis:

To je jednogodišnja, oko 90 cm visoka, jako granata biljka, cilindrične, prizemno nešto dlakave stabljike. Ima ljut miris koji draži grlo i izaziva suze. Lisce je na peteljkama, pri dnu malo zarezano, a pri vrhu zaobljeno. Cvjetovi su sitni, žuti, skupljeni u grozdove. Plod su crnkasto smeđa zrnca, stisnuta u komškama.

Sadrži:

Oko 4% glikozida sinigrina, oko 1% eteričnog ulja, sinapinsku kiselinu, holin, 25-35% masnog ulja, oko 19% sluzi, 25% bjelančevina, u tragovima stearinske i arachinske kiseline.

Bere se:

Ljeti, dok je stabljika još zelena, i to noću, dok se komuške ne otvore i sjemenke ne prosipaju. Grane se suše 8 dana, a sjemenke poste se iz ljušte iz mahuna, suše se dalje, pa se zatim dobro zatvore.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Služi kao podražajno sredstvo da izazove priliv krvi (crvenilo), sto pomaže kod reume, išijasa, neuralgije, upale porebrice i upale trbušne opne (peritonitis), a koristi protiv Ietargije (sanjivosti), epilepsije(padavice), hidropsa, bronhitisa i uzetosti. Kažu da pomaže i astmatičarima, a u narodu je, pomiješanu s medom, primjenjuju protiv tupavosti.

U ljekarnama se dobiva Farina sinapis (gorusicino brasno), Charta sinapis (gorusicin papir) i Spiritus sinapis (gorusicin alkohol). Brašno je žućkasto-zelenkaste boje. Pomiješano s vodom daje kasu za obloge: koža se na mjestu predviđenom za oblog namaze uljem, da se izbjegnu opekline, zatim se lanena krpa namočena u gorušičinu kašu privije na to mjesto i sve se omota suhom plahtom. Oblog se drži 5, 10,ili najviše 15 min., a kad se skine, koza se opere mlakom vodom da na njoj ne zaostane komadić gorušice koji bi izazvao opeklinu i ranu.

Nakon pranja koza se još namaže uljem da se na njoj ne stvore plikovi. Kasa se priprema tako da se 2 šake gorušicina brašna smijesa u 1 litri vode tjelesne ili sobne temperature. Kad pare iz kase počnu štipati za nos i ob, namoči se u njoj lanena krpa. Voda ne smije biti toplija, jer se samo pri spomenutoj temperaturi odvaja ona ljuta esencija koja uzrokuje crvenilo.

Oblog se stavlja samo jednom dnevno, i to u dogovoru s liječnikom . On ce dati upute i za primjenu gorušičina papira i alkohola, koji se primjenjuju slično i u istu svrhu. U slučaju kome, udara kapi (apopleksije), reume i grčeva dobro je močiti noge ili ruke u vodi kojoj je dodano, na 1 litru, 30-40 g svježeg brašna gorušice.

Da se ublaži podražaj gorušice, ako je upotrebljavaju djeca ili osjetljivi ljudi, žlicom se po kasi na krpici ravnomjerno pospe brašnom od sam1jevena lanenog sjemena, jer ono svojom sluzi i masnim uljem ublažuje bol i sprječava opekotine. Uz hren, ulazi i gorušica u sastav vina protiv skorbuta i u sastav poznate »Samoborske mustarde«,

Čaj se priprema tako da se 60 g stučenog sjemena gorušice, 60 g naribanog hrena i 30 g limunove kore popari s 2 dl kipuće vode i zatim hermetički zatvori. Posto odstoji 20 sati, uzima se po 1 šalica, triput dnevno, radi lakšeg mokrenja i liječenja bubrega. Kažu da koristi i protiv šećerne bolesti. Zasladi se medom. Pri unutarnjoj upotrebi potreban je velik oprez, jer ulje gorušice sadrži alil-izo-tiocianid, pa je otrovno i ako se nerazumno upotrebljava može biti ubitačno: u razrjeđenju od 1:300.000 zaustavlja razvoj većine bakterija.

Zato bezuvjetno valja savjetovati s liječnikom. Protiv reume, osim alkohola gorušice, primjenjuju se za masažu i mazanje različite emulzije, masti i linimenti koji sadrže gorušicu. Time se izaziva priliv krvi u oboljelo mjesto, pa se ono bolje hrani, lakše obnavlja i oslobađa štetnih sokova.