Nazivi biljke

Familija: Polygonaceae
Narodni: Kiselica
Latinski: Rumex acetosa
Ljekarski: nije u farmakopeji
Engleski: Sheep sorrel
Njemački: Sauerampfer
Talijanski: Acetosa
Francuski: La grande oseille

Nalazište:

Raste na srednje vlažnim i suhim, plodnim livadama i pašnjacima, uz putove i polja, a sadi se i u vrtovima.

Opis:

To je trajna biljka sa 35-100 cm visokom stabljikom i dugoljastim, kopljastim ili streličastim listovima, od kojih gornji sjede na stabljici, a donji na dugim peteljkama. Mali, dvodomni, crvenkasto-zeleni cvjetovi tvore metlice na vrhu stabljike.

Sadrži:

Željezo, vitamin C, mnogo klorofila i karotenoida, a kad ostari, tanin i antrakinon, te mnogo kalcijeva oksalata, pa se tada i ne upotrebljava za jelo, nego samo kao lijek.

Bere se:

Cvate od svibnja do kolovoza. U proljeće se sabire mlado lišće, ljeti poluzrelo sjeme, a čitava biljka za sve vrijeme svoje vegetacije.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Ima više vrsta kiselica. Sve su ljekovite i čiste krv. Svježe, mlado lišće sluzi kao salata, sos, varivo ili dodatak juhi. Od lišća neki prave i pitu sa sirom. Ako se 1-2 žlice svježe istisnutog soka lisca popiju s malo vode, mlijeka, meda ili vina, to liječi jetru, posebno od žutice. a kad se po 1kap svježeg soka ukapa u oči jedanput do dvaput dnevno, one ojačaju. Kod skorbuta se desni mazu svježim sokom, a ranjava mjesta oblažu zdrobljenim lišćem.

Radi liječenja od rana u grlu i ustima grglja se i ispire iscijeđenim sokom, kuhanim s medom. Na upaljena mjesta tijela stavljaju se oblozi od octa u kojemu se 8-10 sati močilo lišće kiselice: time se ublažuje bol. Uz to treba uzimati dnevno 2-3 žlice svježe iscijeđenog soka s malo meda ili vina. Od osušenog lišća kiselice priprema se također čaj, koji cisti krv i obogaćuje je željezom. Ako se 1 kavska žličica kiselice prelije s 2 dl kipuće vode, ostavi da stoji 10 min., pa se procijedi, dobiva se lijek protiv jakog proljeva i glista. Pije se dvaput dnevno po 1 šalica. poslije jela.

Plućni i želučani bolesnici, a osobito oni koji boluju od gihta, podagre ili nedijagnosticiranih bolesti zglobova, koje obično nazivaju reumom, bolje je da ne uzimaju kiselicu, jer bi mineralne soli koje ona obilno sadrži samo povećale ionako poveliku količinu tih soli u bolesnika i bolest pogoršale. Kuha li se 10 dkg svježeg lišća kiselice 20-25 min. u ½ l vina i ½ 1 vode, dobiva se lijek protiv bolova u trbuhu, neuredne menstruacije, hemoroida i nekih lišajeva kože. Piju se dnevno po 3-4 šalice. Taj čaj ujedno pospješuje mokrenje, pa se preporučuje kod svih bolesti s groznicom, jer se s mokraćom izlučuju tada loši sokovi iz tijela. Može se uzeti i osušeno lišće, ali ga je onda dosta 1 dkg; prije kuhanja mora se močiti u ½ l vode 12-16 sati, a zatim se kuha 15min.

Svježe zdrobljeno lišće, stavljeno kao oblog na tabane, izvlači visoku temperaturu. Ako to zdrobljeno lišće močimo u octu 1 sat, sluzi kao oblog-za upaljena mjesta na tijelu; od toga opada temperatura, stišava se upala i prestaju bolovi. Rodilje, koje imaju previše mlijeka pa im otvrdnu dojke, treba da stavljaju obloge od svježe izgnječenog lišća kiselice. Crni prišt (pustula maligna) sazrije i prekine se kad se na nju stavi izgnječeno svježe lišće dobro izmiješano sa svinjskom mašću.

Kad se sjeme kiselice stuče u prah i pomiješa s jednakom količinom sjemena trpuea (Plantago lanceolata), dobiva se lijek protiv grize (dysenteria). Uzima se dnevno 2-3 put a po 1 kavska žličica s malo crnog vina.

Sve biljke iz te porodice, u koju ulazi i špinat, geranium, rabarbara, neka zelja itd., ne smiju se upotrebljavati u prevelikim količinama, npr. triput dnevno. Pretjerujemo li s tim, zbog sadržaja i stvaranja netopivih oksalata mogu se oštetiti bubrezi. Na to odmah upozorava hematurija i alburninurija (krv i bjelančevina u mokraći), a ponekad, iako vrlo rijetko, smanjuje, pa čak i onemogućuje mokrenje.