Nazivi biljke

Familija: Saxifragaceae
Narodni: Ribiz crveni
Latinski: Ribes rubrum
Ljekarski: nije u farmakopeji
Engleski: Red currant
Njemački: Johannisbeere schwarze
Talijanski: Ribes rosso
Francuski: La groseille noire

Nalazište:

Uzgaja se u vrtovima, a samo malokad ga možemo naći kao divlji u šumi.

Opis:

To je uspravan grm, sivosmeđih grana sa troperastim ili petoroperastim, nejednako pilastim listovima dugih peteljki. Žućkasto-zelenkasti cvjetići tvore grozdaste cvatove. Plod je crvena ili žućkasto-bijela, kiselkasta, okrugla 1 sjajna boba.

Sadrži:

Kalij, kalcij, fosfor, jabučnu i limunovu kiselinu.

Bere se:

Cvate u travnju i svibnju, a u srpnju se sabiru lišće i bobe.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Ribiz uklanja mokraćnu kiselinu, čisti i obnavlj krv, svježujc organizam, liječi od uloga, išijasa, reume, r zni vih tanja u slučaju upala, a pomaže i u liječenju od arlaha, šećerne bolesti i zatvora stolice jer rastvara škodljive tvari i potiče njihovo izlučivanje iz tijela. Ako se na 6 dijelova soka od zdrobljenih ribiza doda 6 dijelova vode i dva dijela šećera pa se ostavi da provrije, dobiva se ljekovito vino; tada se ulije u boce koje se, dobro zatvorene, polože naglavce u podrumu ili na drugom hladnom mjestu. Pije se 2-3 puta dnevno po 1 čašica poslije jela za osvježenje i jačanje. Ako to vino stoji nezatvoreno još 7 dana provrije u ocat, koji se također sprema u bocama na hladno mjesto do upotrebe. Osim za salate i slična jela, taj ocat služi i za obloge u slučaju visoke temperature, potresa m9zga, sunčanice i upale porebrice. Bobe se stavljaju i u vinski ocat da mu poboljšaju okus.

Namočene u rakiji, bobe daju izvrsnu tinkturu, a pomiješane s vodom i medom osvježujući napitak, osobito koristan za djecu oboljelu od osipa dobraca. Zbog jabučne i limtinove kiseline koje sadrži, crveni se ribiz priprema sa šećerom kao marmelada ili slatko. Korisno je osobito jesti sirov crveni ribiz prije svakog obroka, dokle god ga ima. Čaj od lišća potiče funkciju jetre, pomaže protiv upale mjehura, teškoća pri mokrenju, visokog krvnog tlaka, skleroze krvnih žila, skorbuta i malarije. Priprema se tako da se 1 velika žlica lišća popari s 2 dl kipuće vode, poklopi, ostavi da stoji 10 min., procijedi, zasladi 1 kavskom žličicom meda, a doda se i limunov sok.

Pije se triput dnevno po 1 šalica poslije jela. Tinktura se priprema tako da se 1,4 kg ribiza namoči u 1 I rakije ili konjaka, ostavi na suncu ili toplome mjestu 15 dana uz češće mućkanje, a zatim procijedi i otfiltrira. Pije se triput dnevno po 40 kapi prije jela. Djeluje kao i čaj. Ribizov sok pospješuje rad bubrega, ali se najviše upotrebljava protiv reume i kostobolje. Dobiva se od zgnječenih boba protisnutih kroz lanenu krpu. Na 1 kg soka treba uzeti 1 kg šećera koji se zasebno prokuha u 3 dl vode dok ne postane ljepljiv. Pjena se za vrijeme kuhanja odstranjuje. U taj se šećer ulije istisnuti sok od ribiza i kuha još 1,4 sata, a kad se obladi, ulije se u boce koje se dobro zatvore i spreme na hladno mjesto.

Taj ugodno kiseli sok ima, osim ostalog, svojstvo da uništava trulež, pa blagotvorno djeluje kad se uzima u groznici praćenoj žeđu, suhoćom jezika i grla. Sirup je vrlo dobro sredstvo protiv groznice, skorbuta, ospica i kozica (boginja). U tim slučajevima ujedno jača i srce. Priprema se tako da se 1,4 kg ribiza kuha 10 min. u 1 I vode, zatim se procijedi kroz čistu lanenu krpu, doda se polovina te količine šećera, pa se kuha dok se ne dobije sirup. Uzima se ujutro i navečer po 1 žlica. Protiv brzog pulsa (tachycardije) treba ujutro i navečer pojesti malo ribiza sa šećerom. U slučaju upale mozga dobro je svježi zdrobljeni ribiz stavljati na glavu kao oblog, a istodobno ga što je moguće više jesti.