Medvjeđi je luk pravi nadomjestak za češnjak. Za njega su se već pomalo zainteresirali i znanstvenici. U narodnoj medicini pripisuju mu utjecaj na snižavanje krvnog tlaka, smanjivanje masnoća u krvi i pozitivno djelovanje kod ovapnjenja žila. Njegovo djelovanje potvrđeno je suvremenim kemijskim i farmakološkim ispitivanjima.
DROGA: Beremo svježe zelene nadzemne listove. Koriste se u obliku sokova ili salata. Biljka niče u travnju a vene u lipnju. U to vrijeme svježi medvjeđi luk koristimo u duljem razdoblju. Također koristimo svježe iskopane duguljaste lukovice koje su znatno manje od lukovica češnjaka.
STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Raste po cijeloj Hrvatskoj, BiH i Srbiji, od nizina do gorskoga pojasa, u šumama i među grmljem. Raspoznajemo ga po tipičnom mirisu koji podsjeća na češnjak, tako da nema opasnosti od zamjenjivanja s nekom drugom, čak i otrovnom biljkom.
SRODNE VRSTE: Kod nas rastu još brojne druge vrste luka koje možemo raspoznati po više ili manje izraženom mirisu luka ili češnjaka. Planinski se srijemuš (Alliimi viaorialis L.) u krajevima u kojima je čest katkada koristi u kuhinji, za začinjanje salata. Druge vrste uglavnom ne koristimo.
SASTAV I AKTIVNE TVARI : Medvjeđi luk sadrži tvari u kojima ima sumpora, a slične su onima koje ima češnjak, npr. tiosulfinate i ajoene u različitom količinskom sastavu
PRIPRAVCI: Za proljetne kure uzimamo svježe listove, a za ljetne lukovice iz kojih spravljamo sok. Dvije šake listova ili lukovica izmiješamo u miješalici sa 100 ml vode, ocijedimo i spremamo u hladnjak. Uzimamo triput na dan, po dvije žlice soka.
DJELOVANJE I UPORABA: Djeluje jednako ili slično kao češnjak. Utječe na agregaciju krvnih pločica, snizuje kolesterol i krvni tlak. Koristimo ga kao tonik kod probavnih poremećaja i preventivno protiv ovapnjenja žila.
nasvistina sobar lek