Od kada je svijeta i vijeka, čovjek je u potrazi za hranom i biljem koji potiču spolni nagon i želju. Afrodizijak može biti hrana, pice, miris, sintetska tvar ili naprava za koju se smatra da potiče seksualnu želju ili libido.
Afrodizijaci su dobili ime po Afroditi, grčkoj božici ljepote i tjelesne ljubavi. Prema legendi, ona je smatrala vrapce vrhunskom delikatesom i afrodizijakom, te su tako i Europljani, prema vjerovanju starih Grka, izrazito cijenili vrapce i konzumirali njihov mozak kao afrodizijak. Recepti koji potiču libido brižno se stvaraju i čuvaju već tisućljećima, a legende i vjerovanja o hrani i bilju kao moćnim afrodizijacima intrigiraju čovječanstvo oduvijek. U Europi su sve do 18. stoljeća prokušavani recepti rimskog liječnika Galena koji je u svojim napisima tvrdio da hrana sa svojstvima afrodizijaka mora biti «topla i vlažna» te «vjetrovita» ( prijevodu: ona hrana koja uzrokuje nadutost). U njegovim receptima važnu su ulogu imali začini, posebice feferoni i ljute paprike, a hrana koja se učestalo pojavljivala u receptima bile su mrkve, šparoge, anis, gorušica i grašak…
U današnje doba, afrodizijakom se smatra svaka tvar ili namirnica koja potiče požudu. Međutim, tijekom povijesti nije bilo značajne razlike između seksualne želje i funkcije. Afrodizijaci su se propisivali kod svakog nedostatka požude, potencije ili plodnosti. Slavni Galen smatrao je da «vjetar» uzrokuje erekciju te se smatralo da hrana koja uzrokuje vjetrove ujedno osigurava i erekciju. Korijen mandragore koristio se tijekom povijesti kao lijek za žensku neplodnost, budući da je oblik korijena podsijecao na ženska bedra. Ovo shvaćanje temeljilo se na drevnoj filozofiji zvanoj «doktrina znakova». Prema sličnom principu i kamenice su došle na glas kao afrodizijak, budući da neodoljivo podsjećaju na ženske genitalije. Nekolicina starih medicinskih tekstova navodi kamenice kao afrodizijak, a tradicionalna vjerovanja i zapisi su mnogobrojni.
Sveti Toma Akvinski u 13. stoljeću zapisao je svoja razmišljanja o afrodizijacima. Poput Galena, i on je smatrao da hrana sa svojstvima afrodizijaka mora osiguravati «životni duh» i pritom imati adekvatnu nutritivnu vrijednost. Posebno je isticao meso i vino koje je smatrao «hranom za srce».
Potrudimo li se dovoljno, možemo naći napis ili pučko vjerovanje o gotovo svakoj poznatoj namirnici i njezinom povoljnom djelovanju na spolnu moć. Iako krovna organizacija koja procjenjuje svojstva hrane i lijekova – Food and Drug Administration – nikada nije dodijelila službenu potvrdu za afrodizijačko djelovanje pojedine namirnice ili dodatka prehrani, veliki dio populacije još uvijek je u potrazi za tim magičnim supstancama.
Hrana kao afrodizijak
Čokolada
Stare civilizacije Azteka smatrale su čokoladu «hranom Bogova». Montezuma, aztecki vladar iz 16. stoljeća, navodno je pio 50 šalica čokolade prije posjeta svojemu haremu. Moderna znanost došla je i do molekularne podloge ove postavke otkrivši impresivan kemijski sastav čokolade koja obiluje fitokemikalijama s cijelim nizom povoljnih učinaka na zdravlje i boljitak čovjeka. Za neke od nas nema ništa senzualnije od mirisa i teksture otopljene čokolade. Čokolada sadrži stimulans feniletilamin, a neki znanstvenici ovu tvar smatraju «kemikalijom ljubavi», budući da se prilikom konzumacije čokolade nerijetko budi osjećaj «blaženosti» i uzbuđenja.
Kamenice
Postoji vjerovanje da je Afrodita (božica ljubavi) rođena u moru, te se možda upravo iz ovog razloga cijeli niz morske hrane smatra afrodizijacima. Kamenice su bogate cinkom, mineralom koji učestalo nedostaje u prehrani modernog čovjeka, te se njihovom konzumacijom popravlja nutritivni i zdravstveni status, a time i spolni nagon. Ne treba zanemariti ni činjenicu da se cink obilato izlučuje iz organizma spermom, prilikom ejakulacije, a potreban je i pri sintezi testosterona. Testosteron je muški spolni hormon, nužan za pravilnu spolnu funkciju svakog muškarca, a neki znanstvenici smatraju da sudjeluje i u stimulaciji ženskog libida.
Feferoni i ostala ljuta hrana
Ova posebna skupina namirnica smatra se seksualnim stimulansom jer namirnice poput feferona i ljutih paprika sadrže aktivnu tvar kapsaicin. Kapsaicin ima brojne fiziološke učinke – povećava broj otkucaja srca, ubrzava metabolizam i uzrokuje znojenje – a svi ovi «simptomi» prisutni su i prilikom vodjenja ljubavi. Znanstvenici smatraju da konzumacija ljute hrane uzrokuje izlučivanje endorfina – tjelesnih kemikalija koje uzrokuju osjećaj dobrog raspoloženja i uzbuđenja.
Alkohol
Afrodizijačka svojstva vina poznata su od davnina. Sjetimo se samo Dioniza i njegovih hedonističkih navika i sve ce postati kristalno jasno. Grožđe se pojavljuje još u grčkoj i rimskoj mitologiji, s naglaskom na opojnim svojstvima vina, ekstrakta grožđa. Slavni zavodnik Casanova svojim odabranicama je servirao šampanjac nakon kojeg bi se one mahom predavale njegovim čarima. U Shakespeare-ovom Macbeth-u alkohol se opisuje kao sredstvo koje «budi želju, ali remeti izvedbu». Naime, previše alkohola cesto uzrokuje spolnu nemoć i nedostatak želje, dok male količine kvalitetnog vina ili šampanjca potiču želju i kod muškarca i kod žene.
Tartufi
Tartufi su poznati i kao crni dijamanti. To su vrste gljiva koje posjeduju specijalnu i jedinstvenu aromu, a rastu pod površinom zemlje. Ženke svinja privlači miris tartufa jer tartufi otpuštaju steroide slične feromonima koje mužjaci otpuštaju tijekom perioda parenja. Osim što imaju djelovanje afrodizijaka, tartufi su bogati važnim mikronutrijentima poput fosfora, natrija, kalija, magnezija, kalcija, sumpora i željeza. Smatra se da tartufi podižu raspoloženje.
Šparoge
Šparoge se odavna smatraju afrodizijakom zbog svog falusnog oblika, ali i zbog visokog udjela vitamina E, koji se popularno naziva vitaminom plodnosti. Vitamin E važan je prilikom sinteze spolnih hormona, što ga čini važnim čimbenikom zdravog spolnog života. Jedan herbalist iz 17. stoljeća je zapisao: «Šparoge potiču požudu u muškarca i u žene.»
Hrana bogata aminokiselinom argininom. Arginin je aminokiselina koja je u najvećoj mjeri zastupljena u goveđoj jetri, sjemenkama bundeve i sezama, čokoladi i bademima. Ova aminokiselina igra važnu ulogu u sintezi dušičnog oksida koji je odgovoran za vazodilataciju (širenje krvnih žila) i postizanje erekcije. Adekvatan unos arginina važan je za broj spermatozoida i njihovu pokretljivost.
Ginseng
Ljekovita biljka koja se učestalo povezuje sa spolnom moći je ginseng. Ovaj korijen neodoljivo podsjeća na ljudsko tijelo, a već se stoljećima koristi kao stimulans i eliksir u zemljama poput Kine, Koreje, Tibeta, Indokine i Indije. Iako su rezultati znanstvenih istraživanja kontradiktorni, postoji nekoliko studija koje su potvrdile afrodizijački učinak ove biljke na životinje i ljude.
Ginkgo biloba
Smatra se da je djelovanje ginkga slično djelovanju ginsenga. Ove biljke pospjašuju mikrocirkulaciju i protok krvi. Studija provedena na Sveučilištu u San Franciscu obuhvatila je skupinu muškaraca i žena koji su iskusili probleme sa spolnom moći uslijed uzimanja antidepresiva. Istraživači su im ponudili 200 mg ginkga dnevno i 84 % ispitanika poboljšalo je svoj seksualni život. Međutim, ovoj se studiji zamjera nedostatak kontrolne skupine te se zanemaruje placebo učinak.
Yohimbe
Yohimbe je biljka koja uspijeva u Africi i Indiji, a afrodizijačka svojstva pripisuju joj se već stoljećima. Djelovanje ove biljke temelji se na stimulaciji živčanih centara i poboljšanju erekcije bez utjecaja na seksualno uzbuđenje. Nažalost, postoji cijeli niz neželjenih popratnih pojava prilikom uzimanja ove biljke, a poglavito se javljaju anksioznost, povišen krvni tlak, slabost, pretjerana stimulacija, mučnina, paraliza i halucinacije. Čini se da su nabrojene nuspojave ipak prevelika cijena koju treba platiti za bolji seks, zar ne? U drevnoj knjizi «Arapske noći» postoji prica o trgovcu koji nije mogao imati djece do svoje četrdesete godine, kada je izliječen napitkom na bazi korijandera. Spomenuta knjiga stara je 1000 godina, što govori o povijesti uporabe korijandera. Dodatno svojstvo korijandera je stimulacija apetita.
Začini
U formiranju osjeta važna su sva čula, a za afrodizijački učinak posebno je važan miris. Začini poput bosiljka, anisa, vanilije, cimeta i đumbira smatraju se afrodizijacima od davnina. Zato, dodajte malo začina vašem ljubavnom životu! Nijedna diskusija o afrodizijacima nije potpuna ukoliko se ne spomene i španjolska mušica, najlegendarniji od svih ljubavnih pripravaka. Španjolska mušica (Cantharis vesicatoria ili Lytta vesicatoria) vrsta je koja obično obitava u istočnoj Europi, iako se podvrste mogu naći širom Europe. Pripravak se dobiva postupkom ekstrakcije sušene bube spomenute vrste. Upotreba španjolske mušice datira još od Hipokrata koji je propisivao ovaj pripravak kod terapije amenoreje (izostanka menstruacije) te ga je koristio kao diuretik. Aktivna tvar koja je odgovorna za djelovanje španjolske mušice je kantaridin, a izolirana je početkom 19. stoljeća. Postoji nekoliko legendi o povijesnoj upotrebi ovog pripravka, a najzanimljivija je ona o Marquis de Sade-u koji je umiješao ovaj afrodizijak u slatkiše od anisa i ponudio ih prostitutkama u nadi da ce biti spremne za orgiju. Nažalost, nije bio te sreće jer ih je time otrovao i završio na suđenju. Vjerovanje o afrodizijačkim svojstvima španjolske mušice potiče iz činjenice da aktivna tvar kantaridin potiče širenje krvnih žila i pojačan dotok krvi u urogenitalni trakt. Međutim, ovaj cesto spominjani pripravak uopće nije bezazlen. Naime, u relativno niskim dozama ova tvar postaje otrovna za čovjeka te uzrokuje opekline usne šupljine i grla, izaziva infekcije urinarnog trakta, a u ekstremnim situacijama ingestija ovog pripravka može završiti smrću.
Za potpun doživljaju ljubavi važna su sva čula ili točnije vid, sluh, miris i okus.
Međutim, tu nije kraj jer, znanstvenici raznih profila suglasni su u zaključku:
Najvažniji seksualni organ je mozak! Liječnici obiteljske medicine, liječnici prirodne medicine, seksolozi i psiholozi tvrde da afrodizijaci ne djeluju ukoliko osoba nije i psihički zdrava. Velik dio stručnjaka smatra da se sve price o afrodizijačkom djelovanju mogu svesti na običan placebo učinak i autosugestiju koja dolazi iz «malih sivih stanica».
