Uvećana prostata ili benigna hiperplazija prostate uzrokuje povećanje prostate – žlijezde koja predstavlja dio muškog reproduktivnog sistema. Samo ime opisuje benignu hiperplaziju prostate. Benigna znaci dobroćudna. Za razliku od karcinoma prostate, benigna hiperplazija prostate ne metastazira.
Hiperplazija je prekomjerni rast normalnih stanica, za razliku od raka gdje su stanice abnormalne. To znači da je benigna hiperplazija prostate ne maligni, prekomjerni rast stanica prostate. To ne zvuči tako loše dok se ne podsjetimo da mokraćna cijev (uretra), kojom urin izlazi iz mjehura, prolazi kroz prostatu. Kako se hiperplazija razvija, tako se mokraćna cijev postepeno sužava što dovodi do velikog broja neugodnih i uznemirujućih simptoma.
Šta je benigna hiperplazija prostate (BHP)
Benigni (ne kancerogeni) rast stanica u prostati.
Učestalost BHP povećava se s godinama. Tako je uobičajeno, da se kaže da će “svi muškarci dobiti benignu hiperplaziju prostate ako požive dovoljno dugo”. Određeni stupanj BHP prisutan je u 80% muškaraca starijih od 40 godina, a ta se brojka povećava na 95% muškaraca starih od 80 godina. Do BHP dolazi u periuretralnoj i tranzicijskoj zoni prostate, tj. tkivu koje okružuje uretru u prostati.
Rast započinje unutar mišićnih i fibroznih stanica prostate, te se kasnije širi na stanice koje luče tekućinu. Dio tkiva zahvaćenog BHP je u obliku čvorova, a drugi dio je difuzniji. Kako tkivo zahvaćeno benignom hiperplazijom u prijelaznim i periuretralnim područjima raste, gura okolno tkivo u centralne i periferne zone i to tako dugo dok ga ne stisne uz vanjsku čahuru.
Rast stanica prostate nastavlja se čak i kad više nema prostora u prostati i to je kada povećani tlak počinje pritiskati uretru i dovoditi do urinarne opstrukcije. Ostali faktori, kao što su mišićna vlakna oko uretre, se kao dio procesa BPH kontrahiraju i doprinose opstrukciji.
Kako do hiperplazije dolazi u unutarnjem dijelu prostate koji okružuje uretru, veličina žlijezde ima mali ili nikakav utjecaj na razvoj simptoma. I mala prostata može biti teško začepljena, velika prostata može biti potpuno prohodna.
Još ne postoji zadovoljavajuće objašnjenje za nastanak BHP. Muški bi hormoni mogli igrati određenu ulogu, ali nitko ne zna da li stimuliraju hiperplaziju ili samo pružaju povoljan okoliš za njezin razvoj. Rak prostate, BHP i normalne stanice prostate – svi trebaju dihidrotestosteron (DHT) i ostale androgene za rast i održavanje.
Kastracija poboljšava simptome BHP
Sljedeće objašnjenje za BHP bilo bi da razmnožavanje stanica nadmašuje njihovu smrt u određenoj životnoj dobi muškarca. Bez obzira na uzrok, benigna hiperplazija prostate može negativno utjecati na mjehur i na mokraćni sustav općenito. Kako tumor zadire u mokraćnu cijev, pražnjenje mjehura je otežano što zahtijeva jaču kontrakciju mišica stjenke mjehura, detrusora, da bi došlo do istjecanja mokraće. To funkcionira neko vrijeme, a onda detrusor postaje deblji i jači da bi uspješno kompenzirao povećani napor.
Te promjene zaostaju i nakon definitivnog operativnog tretmana prostate, što objašnjava zašto kod nekih muškaraca simptomi perzistiraju čak i 12 mjeseci nakon operacije. Na kraju detrusor gubi sposobnost tjeranja mokraće kroz suženu uretru.
Mjehur se više ne može potpuno isprazniti i tada se javlja većina simptoma. Ako se takva situacija zadrži, tlak unutar mjehura se povećava i putem mokraćnog sustava prenosi natrag u bubrege što može izazvati njihovo trajno oštećenje, opasno po život. Na sreću, to se rijetko događa zato što većina muškaraca zatraži liječničku pomoć prije nego što dođe do ozbiljnih komplikacija.
Benigna hiperplazija prostate (BHP) koga najviše pogađa
U rizičnu skupinu spadaju stariji muškarci. I neki drugi faktori mogu igrati ulogu u nastanku BHP. Postoji zanimljiva veza između BHP i pušenja. Manja je vjerovatnost da će pušači oboljeti od BHP. To se isto odnosi na muškarce koji imaju cirozu jetre. U njih je učestalost BHP manja nego u muškaraca sa zdravom jetrom, a liječnici smatraju da je to zbog većih koncentracija ženskih hormona. Bez obzira na razlog, nemojte ovo shvatiti kao poziv na konzumiranje alkohola i pušenje jer ćete tako samo zamijeniti jednu benignu bolest za dvije daleko ozbiljnije.
Na kraju, uobičajeno je pitanje da li se uslijed BHP povećava rizik od karcinoma prostate. Nažalost, istraživanja nisu uspjela riješiti taj problem. Neka ispitivanja ukazuju na povećani rizik, neka na nepostojanje, a neka na smanjeni rizik. Najbolji način sažimanja ovih podataka je reči da ne postoji jaka veza između BPH i raka. Međutim jasno je da su faktori rizika jednaki i za BPH i za raka prostate – starija životna dob muškarca. Često benigna hiperplazija prostate i rak koegzistiraju, zbog čega se tkivo uklonjeno tokom operativnog liječenja BPH, pažljivo pregledava.
Benigna hiperplazija prostate simptomi
Manje od polovice svih muškaraca oboljelih od BPH imaju simptome koji uključuju:
- usporeno ili odgođeno mokrenje
- slabi mlaz
- nepotpuno pražnjenje (podražaj za mokrenjem odmah nakon mokrenja)
- isprekidanost (prekid mlaza tokom pražnjenja mjehura)
- kapanje (kapanje mokraće koje traje nekoliko sekundi pri kraju mokrenja, a znak je da detrusor više ne može zadržati jaki mlaz)
- nokturija (potreba za mokrenjem 2 do 3 puta tokom noći)
- dizurija (bol pri mokrenju)
- hematurija (prisutnost krvi u mokraći)
- retencija mokraće (zastoj mokraće)
- učestalije mokrenje
- urgentno mokrenje (jak i iznenadan podražaj za mokrenjem)
- inkontinencija (nekontrolirano istjecanje mokraće)
Prostatizam se često koristi kao naziv za niz simptoma izazvanih BHP. Simptomi benigne hiperplazije prostate mogu se podijeliti u dvije kategorije – opstruktivni i iritativni simptomi.
Opstruktivni su direktna posljedica utjecaja BHP na uretru, a iritativni su manifestacija nestabilnosti detrusora uslijed opstrukcije. U nekih muškaraca s BHP postoji opstrukcija ali bez simptoma – to je tzv. tihi prostatizam.
Opstruktivni simptomi uključuju usporeno ili odgođeno mokrenje, slabi mlaz, isprekidanost, nepotpuno pražnjenje i kapanje na kraju mokrenja.
Iritativni simptomi uključuju učestalost, noćno mokrenje, urgentno mokrenje, inkontinenciju, dizuriju, hematuriju, infekciju mokraćnog sustava i retenciju mokraće.
Niti jedan od ovih simptoma nije specifičan za BHP. Bilo koji od njih može biti znak neke druge bolesti. Simptomi opstrukcije mogu biti uzrokovani sužavanjem mokraćne cijevi, stezanjem vrata mjehura, kamencima u mjehuru, ili karcinomom prostate ili mjehura. Iritativni simptomi mogu nastati uslijed nestabilnosti mišica mokraćnog mjehura-detruzora, infekcije mokraćnog trakta, upale prostate ili dijabetesa.
Šta se može pogoršati
Simptomi BHP mogu se pogoršati uzimanjem nekih lijekova za liječenje drugih bolesti. Stimulansi, kao neki koji se nalaze u lijekovima za astmu i odčepljenje sinusa, mogu još više suziti mokraćnu cijev. Ostali lijekovi, kao mnogi antispazmolitici, mogu smanjiti sposobnost pražnjenja mokraćnog mjehura. Diuretici i alkoholna pića također mogu pogoršati simptome, te je zato važno liječniku dati popis svih lijekova koje pacijent uzima (uključujući lijekove koji ne idu na recept). Prestanak uzimanja tih lijekova je možda sve što treba učiniti kako bi se uklonili simptomi.
Koje se pretrage mogu napraviti
- Digitorektalni pregled (pregled prostate prstom kroz zadnje crijevo) otkriva povećanu i mekanu prostatu
- Može se mjeriti brzina protoka urina (u muškaraca s BHP ona je manja od 10 ml u sekundi).
- Mjerenje dostatnog urina (količina urina preostalog u mjehuru nakon mokrenja).
- Ispitivanje tlaka urina tokom mokrenja: može se izmjeriti tlak u mjehuru kako bi se potvrdila dijagnoza ili pronašla blokada.
- Moguće je napraviti analizu urina kako bi se provjerilo sadržava li krv ili je li prisutna infekcija.
- Urinokultura u slučaju infekcije
- Cistouretrogram
- Pretraga krvi – antigen specifičan za prostatu (PSA)
- Cistoskopija – promatranje prostate i mjehura
Benigna hiperplazija prostate liječenje
ALFA 1-BLOKATORI: Današnja terapija benigne hiperplazije prostate uključuje primjenu alfa 1-blokatora: doksazosina (Tonocardin-PLIVA), prazosina i terazosina, lijekova koji su se prije koristili samo za liječenje visokog krvnog tlaka. Ti se lijekovi mogu koristiti za liječenje benigne hiperplazije prostate zato jer opuštaju mišice vrata mjehura i olakšavaju mokrenje. Od ljudi koji su liječeni alfa 1-blokatorima, 74% je navelo poboljšanje simptoma.
FINASTERID: Ovaj lijek snižava razinu hormona u prostati i time smanjuje njezinu veličinu. Povećava brzinu protoka urina i time smanjuje simptome benigne hiperplazije prostate. Ponekad je potrebno šest mjeseci da bi došlo do važnijeg poboljšanja. Međutim moguće popratne pojave povezane s upotrebom finasterida uključuju smanjeni spolni nagon (3,3%) i impotenciju (2,5-3,7%).
OSTALI LIJEKOVI: Antibiotici se mogu primjenjivati za liječenje kroničnog prostatitisa koji obično prati benignu hiperplaziju prostate. Neki su muškarci izvijestili o poboljšanju simptoma nakon kure antibiotika.
OPERATIVNO LIJEČENJE: Operacija je obično indicirana u muškaraca sa simptomima inkontinencije, krvi u urinu, retencije mokraće i rekurentnih infekcija urinarnog trakta. Odabir specifičnog kirurškog zahvata obično ovisi o težini simptoma i veličini i obliku prostate. Kirurško liječenje uključuje transuretralnu resekciju prostate, transuretralnu inciziju prostate i otvorenu prostatektomiju. U tijeku su različita ispitivanja u svrhu procjene djelotvornosti ostalih terapija, kao što su hipertermija, termalna terapija, proteza za prostatu i hormonska terapija.
Transuretralna resekcija prostate
Transuretralna resekcija prostate (TURP) je najčešći kirurški zahvat kod benigne hiperplazije prostate. Izvodi se umetanjem uretroskopa kroz uretru. Osnovna prednost ovog zahvata je da ne uključuje inciziju čime se smanjuje rizik od infekcije. Nakon izvršene transuretralne resekcije prostate, do poboljšanja simptoma u trajanju od 10 do 15 godina došlo je u 88% muškaraca. Impotencija je bila prisutna u 13,6%, a urinarna inkontinencija u 1% muškaraca.
Transuretralna incizija prostate
Transuretralna incizija prostate (TUIP) je slična resekciji, ali se obično izvodi u muškaraca koji imaju relativno malu prostatu. Taj se postupak izvodi ambulantno. Na prostati se napravi mali rez kako bi se povećao otvor (lumen) uretre i ušće m. mjehura, čime se poboljšava brzina protoka urina i smanjuju simptomi benigne hiperplazije prostate. Do poboljšanja simptoma je došlo u 80% operiranih muškaraca. Moguće komplikacije uključuju krvarenje, infekciju, strukturu uretre i impotenciju (11,7%).
Otvorena prostatektomija
Otvorena prostatektomija obično se izvodi uz opću ili spinalnu anesteziju. Ovaj zahvat je dugotrajan i potreban je boravak u bolnici u trajanju od sedam do deset dana. Većina muškaraca (98%) je izjavila da je nakon otvorene prostatektomije došlo do poboljšanja simptoma. Moguće komplikacije uključuju impotenciju (16% do 32% ovisno o kirurškom pristupu) i urinarnu inkontinenciju (manje od 1%). Međutim, sve su popularniji postupci u kojima se ne oštećuju živci, jer smanjuju rizik od ovih komplikacija.
Mjere samopomoći mogu biti korisne pri minimalnom stupnju opstrukcije. Uključuju vruće kupke, izbjegavanje alkohola ili prekomjernog uzimanja tekućine (posebno noću), mokrenje pri prvom porivu, redovnu spolnu aktivnosti ili ejakulaciju. Učestalost mokrenja noću smanjit ćete tako što nećete piti nekoliko sati prije nego što pođete na spavanje.
Simptomi urinarne inkontinencije mogu se smanjiti raspoređivanjem unošenja tekućine tokom dana. Izbjegavajte uzimanje velikih količina tekućine odjednom, već radije pijte manje tokom obroka. Nemojte kupovati lijekove za prehladu i sinuse koji ne idu na recept, a koji sadržavaju sredstva za otčepljenje nosa zato što ti lijekovi mogu pogoršati simptome benigne hiperplazije prostate.
Prevencija
Benigno povećanje prostate je normalni fiziološki proces do kojeg dolazi zbog starenja. Iako pred pubertetska kastracija sasvim sigurno sprječava razvoj benigne hiperplazije prostate, to nije izvediva opcija. Za poboljšanje zdravlja prostate možete se odlučiti za liječenje prostate ljekovitim biljem.
