Nazivi biljke
Familija: Araliaceae
Narodni: Ginseng
Latinski: Panax ginseng
Ljekarski: Žen, Šen
Engleski: Asiatic ginseng
Njemački: Ginseng
Talijanski: Ginseng
Francuski: Shin-seng
Nalazište:
Nalazište: Mandžurija, Kina i Daleki istok. U hladu uspijeva bolje.
Opis:
To je višegodišnji, oko 70 cm visok grm, iz čijih stabljika rastu listovi u pršljenovima. Plod su svjetlo crvene bobe, sa po dvije sjemenke, po širini spljoštene. Kad se iskopanom korijenu oguli vanjski sloj, on je bijele boje, pa ga zovu »bijeli ginseng«, za razliku od »crvenog«, kada pod utjecajem kipuće vode ili jako vruće pare postaje crven, poput crveno smeđeg stakla. U prodaju dolaze većinom jednogodišnji ili trogodišnji korijeni. U našoj se zemlji još ne uzgaja, pa se uvozi sa Dalekog istoka kao i ostale droge.
Sadrži:
Nekoliko vrsta šećera, kao: saharozu, glukozu, galaktozu, ramnozu i arabinozu, koje vezu na sebe aglikon i prenose ga s pomoću krvotoka do bolesnog mjesta; zatim panocen, u vodi i alkoholu top iv, slatko-gorki D-glikozid u obliku žute, amorfne mase, pa saponin, panax-saponozid, panaxozid
A i B, panakilon, panakon, panakvilon, panoksinsku kiselinu, neke amino i masne kiseline, sterin, fitosterol, vitamin C, BI i B2, sluzi, smolu, peptid, amilazu, fenolazu, holin, neki još nepoznati alkaloid i mirisno eterično ulje, a od minerala ima: aluminija, arsena, bakra, fosfora, germanija, kalcija, kalija, kobalta, mangana, vanadija i željeza.
Bere se:
Biljka u punoj zrelosti, a korijen rano, prije cvatnje, ili kasnije, nakon završetka fiziološke funkcije nadzemnog dijela biljke. Budući da se razmnožava samo sjemenjem, prođe i 5-7 godina dok rodi plod.
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:
Ginseng smatraju na Istoku lijekom »za sve«, sto se očituje i u naučnom nazivu grčkog izvora, od rijeci: panacea = lijek protiv svih bolesti. Zbog toga sto je korijen biljke nalik na čovjeka, neispravnoje preveden naziv s kineskog jezika: zen = korijen, slično alrauni, ili mandragori evropske medicine.
Najčešće se upotrebljava kao čaj, koji se odnedavna prodaje i u našim ljekarnama, već potpuno spremljen za upotrebu. Ginseng, kažu domoroci, krijepi, ~isti krv, pomaže protiv lošeg ili poremećenog metabolizma i skleroze, pomlađujući organizam time sto poboljšava njegove funkcije. Sprječava infarkt, jetrene i bubrežne bolesti, hormonalne disfunkcije koje su uglavnom endogeni uzroci oboljenja i razvitka većine bolesti, a pomaže i protiv anemije, grozničavih stanja zbog nazeba, slabe cirkulacije krvi, protiv bolesti živaca, depresivnog raspoloženja, umora i nemogućnosti koncentracije, što su sve znakovi starenja, pa time osvježava i produžuje život, povećavajući intelektualnu sposobnost i pamćenje. Pomaže stvaranje bjelančevina, a u testisu povećava DNS, poboljšava puls, minutni volumen srca i disanje, te izoštrava vid.
Naravno, ginseng ne može od starca načiniti mladica, ali blagotvorno utječe na organizam ako se već pri prvim znacima gubitka vitalnosti i spomenutih stanja uzima tri mjeseca po jedna kapsula ili nekoliko kubičnih milimetara tonika dnevno.
Nije smatran drogom, i istočnjaci tvrde da ne ostavlja nikakvih štetnih posljedica u organizmu čovjeka. Zbog toga je njegovu primjenu prihvatila i evropska medicina, uz preporuku da se nakon tri mjeseca uzimanja lijeka načini pauza, čije ce trajanje ovisiti o tome kako se čovjek nakon takove »kure« bude osjećao.
Najnovija su iskustva pokazala da ginseng snizuje šećer u krvi, pa ga diabetičari mogu upotrebljavati kao dobrog pomagača, kao i sirovu kavu, pa bi bilo dobro kad bi liječnici praktičari oba ova sredstva preporučivali dijabetičarima. Međutim, u slučaju suprotne bolesti trbušne žlijezde. tj. hypoglikemije, odnosno premale količine šećera u krvi, ginseng se ne smije upotrijebiti.