Nazivi biljke
Familija: Polygonaceae
Narodni: Heljda
Latinski: Fagopyrum esculentum
Ljekarski: nije u farmakopeji
Engleski: Buck wheat
Njemački: Buckhweizen echter
Talijanski: Grano saraceno
Francuski: Le ble noir
Nalazište:
Potječe iz Azije. U Evropi raste u gorovitim krajevima, pa i na siromašnijem pješčanom tlu, ako ima dosta vlage i kise. Zrno je vrlo osjetljivo na mraz.
Opis:
Ta jednogodišnja biljka vrlo je hranjiva namirnica, nalik na ostale žitarice. Njezina uspravna stabljika ima streličaste listove, duge, uske i šiljate, s ružičastim ili bijelim, a na, dnu zelenkastim cvjetićima.
Sadrži:
Cijela biljka ima oko 2,5% flavonskog heterozida rutina u svježem lišću, cvijetu i nešto malo u stabljici. U plodu i sjemenu ga nema. Za industrijsku proizvodnju rutina služi samo ako se pokosi u vrijeme cvatnje, jer se sušenjem rutin brzo gubi.
Bere se:
Uglavnom sjeme za hranu, a njezino brašno služi i za lijek.
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:
Heljda pojačava otpornost kapilara i smanjuje njihovu propusnost, pa trenutno snizuje krvni tlak. Rutinska komponenta koju sadrži pojačava djelovanje vitamina C, te ima svojstvo P – vitamina, kao i drugi flavonski derivati. Pomaže protiv raznih vrsta proljeva, glista, zaudaranja iz usta, kožnih bolesti i krsta. U te svrhe jede se kasa od heljde, koja mora biti svježa, čista i samljevena, a kuha se tako dugo dok u njoj žIica ne stoji. Heljdina kaša može se jesti kad god se osjeti želja ili glad. Može se začiniti maslom ili čistom, svježom mašću, s malo peršina, kopra i luka, jer je ljekovita i hranjiva. Za vanjsku upotrebu služi heljdino brašno skuhano u kasu kojom se oblažu bolesna mjesta.
