Nazivi biljke
Familija: Iridaceae
Narodni: Perunika
Latinski: Iris germanica
Ljekarski: Rhizoma iridis
Engleski: Blue flag
Njemački: Deutsche schwertlilie
Talijanski: Giaggiolo
Francuski: L’ iris
Nalazište:
Raste po suhim, sunčanim i kamenitim mjestima brežuljaka, šumskih čistina i livada, a uzgaja se i za ukras u vrtovima i parkovima.
Opis:
To je oko 1 m visoka, zeljasta, trajna stabljika, sabljasto uskoga lišća, koja na svom vrhu nosi velik modroljubičasti cvijet. Druga vrsta, Iris pseudoacorus ili vodena perunika, ima cvijet žute boje, a raste u vodi, kraj močvara i jezera. Obje su vrste jednako ljekovite.
Sadrži:
Eterično ulje sironom, glikozid iridin, 6% šećera, sluz, oko 50% škroba, mast u kojoj ima miristinske i oleinske kiseline i njihovih meti1nih estera, smolu i pepeo, te vitamin C, kojega ima 600 mg u 100 g zelenog lišća.
Bere se:
Rizom se kopa svake godine u kolovozu ili rujnu. Sprema se bez korijena, bez kore i postranih pupoljaka. Oguljen se odmah stavlja u vodu da ne potamni, zatim se na suncu naglo osuši, a nakon 7 dana do kraja posuši na tavanu. Ne miriše ugodno. Aroma se javlja tek kad odleži 2 godine.
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:
Za liječenje se miješa s drugim biljem u jednakim količinama. Liječi od plućnih bolesti, kroničnog kašlja, astme i proširenja pluća(emfizema). Korijen se daje i maloj djeci da ga grickaju kad im probijaju zubi. Čaj se priprema tako da se 1 velika žlica usitnjenog korijena popari s 3 dl kipuće vode, zatim to ostavi poklopljeno da stoji 10-15 min. i nakon toga procijedi. Pije se triput dnevno po 1 šalica poslije zajutarka, objeda i večere. Sok iz korijena, ili ekstrakt, dobro je ušmrknuti radi zaustavljanja krvarenja iz nosa, pa i iz pluća ako se pomiješa s krasuljkom (Bellis perenis).
