Nazivi biljke

Familija: Papilionatae
Narodni: Slatki korijen
Latinski: Glycirrhiza glabra
Ljekarski: Radix dulcis
Engleski: Glyeyrrhise
Njemački: Sussholz
Talijanski: Liquirizia
Francuski: Licorice

Nalazište:

Raste na pjeskovitim, humoznim tlima kao korov koji je teško iskorijeniti jer se pod zemljom širi drvenim korijenjem.

Opis:

To je trajna, otporna, zeljasta biljka s drvenastim rizomorn, iz kojega okomito izlaze oko 1 m visoke stabljike, debele oko 1,5 cm. Lišće je perasto, pod prstimaima ljepljivo i grubo. Cvjetovi su sitni, ljubičasti, s 10 prašnika i nadraslom plodnicom. Plod je mala, mrko obojena mahuna s 2-4 dugoljasta sjemena.

Sadrži:

Oko 2% različitih minerala, do 1% masnih tvari, do 30% škroba, nešto manitola, asparagina, gorkih materija, oko 4% saharoze, flavonski heterozid likviritozid, oko 10% glicirizina, glicirina i nekih steroidnih hormona.

Bere se:

Cvate u lipnju i srpnju, a ponekad i u kolovozu. Tada se i sabire.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Slatki korijen upotrebljava se za slađenje piva, pjenušavih pića i preparata za žvakanje, ulazi u sastav plućnih čajeva za iskašljavanje, uklanja nadimanje u trbuhu, daje masu pilulama i služi za njihovo posipavanje, a služi i kao korigens mjesto sirupa u ljekovitim miksturama, te za izradu tzv. »fijaker-pulvera«. O kojemu će još biti riječi. Liječi od čira na želucu, jer djeluje protiv upale sluznice. Duhanu za žvakanje daje svojstven okus. Smanjuje grčevite bolove koje izazivaju jaka sredstva protiv zatvora stolice.
Protiv upale želučane sluznice ili katara (gastritis) treba 3 velike žlice mješavine od po 20 g sitno isječenog slatkog korijena, sljezova korijena (Radix althaeae), cvijeta kamilice (Flos chamomillae) i korijena zubače (Cynodon dactylon) popariti s ½ I ključale vode, poklopiti i ostaviti da to stoji preko noći, a sutradan procijediti. Pije se triput dnevno po 1 šalica, poslije jela.

Isto se tako priprema i mješavina od po 100 g slatkog korijena, pitome metvice (Mentha piperita), korijena bijelog sljeza (Radix althaeae) i gaveza (Symphytum officinale) , ili mješavina od po 100 g pitome metvice, matičnjaka (Melissa officinalis), cvijeta kamilice, lista kadulje (Salvia officinalis) i slatkog korijena.
Protiv zatvora, tvrde i neuredne stolice treba 2 velike žlice mješavine od 100 g slatkog korijena, 150 g kore krkavin (Rhamnus frangula) i po 50 g kumina (Carum carvi) , aniša (Fructus anisi) i komorača (Fructus phoeniculi) popariti s dl ključale vode, dobro poklopiti i ostaviti da stoji cijeli dan, a navečer procijediti i popiti. Već sutradan bit će stolica normalna.
Za istu svrhu može se 100 g slatkog korijena, 100 g kore krkavine, 200 g sitno nasjeckanih suhih šljiva i 100 g komorača poklopljeno kuhati 15 min., zatim ostaviti poklopljeno do navečer, pa popiti prije spavanja.

Slično se priprema i upotrebljava mješavina od po 100 g lanenog sjemena (Semen lini), bijelog sljeza i po 50 g slatkog korijena, kore krkavine, komora ča i pitome metvice. Zgustak slatkog korijena, tzv. crni šećer, stavlja se u kipuće mlijeko (2 g na 1 šalicu) i pije protiv grozničavih stanja i bronhitisa.

Protiv nervoze i slabih živaca djelotvorna je mješavina od po 50 g slatkog korijena, omanova korijena (Inula helenium), gaveza, odoljena (Radix valerianae), cvijeta kamilice, bijelog sljeza i lavendule (Lavandula vera) i 100 g krkavine.

Protiv zatvora i lijenih crijeva vrlo dobro djeluje spomenuti »fijaker-pulver«, koji je sastavljen od 60 g slatkog korijena, 60 g lišća sene (Cassia angustifolia), 30 g sumpornog cvijeta (Flores sulphuris), 30 g divljeg komorača (Anethum foeniculum) i 180 g šećera (sve u prahu). Uzimaju se 1-2 kavske ž1ičiceu vodi. Taj prašak mogu protiv zatvora stolice uzimati i grozničavi bolesnici. U ljekarni se dobiva pod nazivom Pulvis Liquiritiae, a izrađuje ga ljekarnik. To je aromatičan prašak, svojstvenog mirisa i okusa. Dobro mu je dodati i samljevenih cvjetova kamilice.

Slatki korijen ne izaziva vrenje u crijevima kao šećer, i to je njegova velika prednost. Za čaj ili odvar uzima se 50 g slatkog korijena na 1 I vode. Za iskašljavanje treba 3 kavske žličice mješavine od po 100 g slatkog korijena i bijelog sljeza, po 50 g lišća i cvijeta bijelog sljeza, po 100 g lišća podbjela (Tussilago farfara) i komorača popariti s ½ I ključale vode, odmah poklopiti i nakon 2 sata procijediti. Pije se nezaslađeno prije jela, a zaslađeno medom poslije jela.

Za liječenje od upale jezika (glossitis), česte u predškolske djece, uzimaju se jela s mnogo vitamina (npr. kvas, limun, pšenične klice itd.); uz to treba piti čaj od 100 g slatkog korijena, kuhanog ½ sata u 1 l vode, a zatim istim čajem, mlakim, ispirati usnu šupljinu i jezik.

Sirup od slatkog korijena priprema se od jednakih dijelova tekućeg ekstrakta slatkog korijena, divljeg kestena (Aesculus hyppocastanum) i timijana (Thynius serpyllum). Ta se mješavina zasladi sirupom od višanja ili malina. Djeci se daje svaka 2 sata po 1 kavska žličica, a odraslima po 1 velika žlica.

Slatki korijen olakšava i mokrenje. Upotrebljava se kao prirodni korijen, ili u obliku sirupa, pilula, tijesta, pastila, štapića, a osim toga i kao napitak koji se priprema tako da se korijen moči u hladnoj vodi kojoj smo dodali korijandra (Coriandrum sativum), aniša (Pimpinella anisum) i limuna (Cytrus limonum). Taj napitak veoma osvježava! Prirodnim slatkim korijenom mogu se zasladiti napici, čajevi, koje tada treba piti mlake ili hladne, jer se slatkoća kemijski mijenja čim se temperatura malo povisi.

U bolnicama pripremaju čaj od slatkog korijena, zobi (Avena sativa) i pirevine (Agropyrum repens), koji zovu »za sve dobar«. On gasi žeđ, pa ga je dobro uzimati u početku grozničavih stanja.