Opis biljke: Ova biljka raste u močvarama pored rijeka i mora. Poznata je hiljadama godina na Istoku, a u srednjem vijeku uvezena je u Evropu iz Kine, i kasnije u sjevernu Ameriku. Od njega se pravi (zbog prijatnog mirisa na cimet) skupocjeno etersko ulje za kozmetiku i parfeme, čaj, a tinktura i ekstrakt od ove biljke ublažuje bolove u želudcu i stomaku, pomaže i za bolove u plućima kod bronhitisa. Iđirot je trajnica sa jako razgranatim stabljikama koje su sa donje strane gusto obrasle korijenjem. Iz njegovog prednjeg kraja izbijaju mnogobrojni ravni sabljasti listovi visine do 1 metra. Stabljika je trobridna ili četverobridna i u sredini nosi cvjetni klip, čunjastog oblika, žućkasto-zelene boje i dužine 4 do 8 cm. Plodovi su crvene boje. U podneblju Srednje Evrope rijetko dozrijevaju pa se biljka razmnožava vegetativnim putem, tj. pomoću korijena.
Stanište: raste uz rijeke i vode stajačice.
Ljekoviti dio biljke: za lijek se upotrebljava korijen koji se kopa u proljeće i jesen, posle cvatnje, nakon što je lišće počelo venuti. Korijen se ne smije guliti jer više hlapi.
Ljekovito djelovanje: Iđirot pripremljen kao čaj izvrstan je lijek protiv groznice. Dobar je za jačanje želuca i živaca. Koristi se kao lijek protiv nadimanja, slabe probave, sluzavosti bubrega, uloga (gihta), lupanja srca, raznih nahlada, kašlja, upaljenih sluznica, omaglice, podrigivanja, žutice, čireva i kostobolje. Pomiješan s drugim ljekovitim biljem jača i popravlja krv, odstranjuje loše sokove iz tijela i liječi vodenu bolest. Oblozi pripremljeni s prahom od iđirota i jakom rakijom lozovačom koriste se kod liječenja raznih čireva, uloga (gihta) i kostobolja.