Samo jedan posto populacije ima pravu hipoglikemiju, ali zato mnogi drugi imaju simptome koji su joj srodni. Pravilna ishrana i dodaci mogu da pomognu u sprečavanju skokova i padova krvnog šećera.
Prije nekih desetak godina, hipoglikemija je bila prilično česta dijagnoza, zapravo, izgledalo je da gotovo svi imaju, ili su bar vjerovali da imaju, „nizak krvni šećer”. U to vrijeme, naročito su se često žene, koje su odlazile ljekaru da se požale na neke nespecifične ili neodređene simptome, vraćale kući sa dijagnozom hipoglikemije. (Ovo stanje se, iz nekih još nerazjašnjenih razloga, mnogo češće dijagnosticira kod žena nego kod muškaraca). Danas se ova dijagnoza više ne favorizira u tolikoj meri. To i nije neko iznenađenje, jer je istinska hipoglikemija rijetka i obično je povezana sa nekom drugom bolešću, kao što je, recimo, dijabetes.
Istinska hipoglikemija je abnormalno niska koncentracija glukoze (šećera) u krvi. Generalno, prouzrokovana je greškom u određenim tjelesnim sistemima koji služe za obnavljanje zaliha krvne glukoze u onoj meri u kojoj se one iscrpljuju. Izaziva simptome koji uključuju osjećaj umora, zbunjenosti, nervozu, preznojavanje, nesanicu, promjene u raspoloženju, vrtoglavicu i — u ekstremnim slučajevima — grčeve ili komu. Dijabetičari, pak, nemaju dovoljno inzulina da bi pravilno iskoristili krvni šećer.
Ono što je dobro u vezi sa hipoglikemijom jeste činjenica da ona pogađa manje od 1 posto zdravih osoba, a točnost dijagnoze potvrđuje se jednostavnom analizom krvi. Zbog čega, onda, toliki ljudi vjeruju da su bolesni od hipoglikemije i, zbog čega se ta dijagnoza tako često postavlja? Mada mnogi nemaju stvarnu hipoglikemiju, moguće je da imaju brojne slične simptome, što je često posljedica načina ishrane. Problem može da leži u konzumiranju namirnica koje prouzrokuju ili suviše veliko ili suviše naglo opadanje krvnog Šećera. U takve namirnice spadaju prerađeni ugljeni hidrati, bombone, kofein i slatki deserti.
To ide ovako: ubrzo nakon jela, nivo šećera u krvi počinje da raste. Pankreas na to odgovara oslobađanjem hormona zvanog inzulin, koji omogućava glukozi da izađe iz krvotoka i uđe u razna naša tkiva, u kojima predstavlja gorivo za aktivnost organizma. Nešto šećera se također skladišti u jetri, za kasniju upotrebu. Pošto je organizam iskoristio šećer, nivo inzulina opada, i to je ono što održava šećer u krvi na stabilnom nivou.
Ukoliko, međutim, osjetimo iznenadnu potrebu za okrepljenjem, padamo u iskušenje da pojedemo čokoladicu, ili da ugodimo sebi jednim velikim sladoledom sa puno slatkog preljeva. Šta se tada dešava? Pankreas pretjerano reagira i počinje da pumpa inzulin, nivo šećera se smanjuje i započinje vrzino kolo kolebanja tog nivoa.
Do pogrešne dijagnoze može da dođe Ì jednostavno uslijed greške u raspoznavanju različitih tipova hipoglikemije. Reaktivna hipoglikemija je stanje niskog nivoa krvnog šećera prouzrokovano reakcijom na hranu. Do toga dolazi kada nivo šećera opadne dovoljno da izazove snažno djelovanje hormona zvanog adrenalin kako bi se oslobodio šećer iz jetre. Pošto je adrenalin hormon koji se također oslobađa u kriznim situacijama, simptomi reaktivne hipoglikemije mogu da uključuju ubrzani rad srca, preznojavanje i drhtavicu.
Hipoglikemija izazvana gladovanjem, kao što i sam naziv kaže, izazvana, je gladovanjem (postom), obično nakon osam ili više sati. Simptomi imaju tendenciju da budu vrlo žestoki, i mogu da uključuju nesvjesticu, gubitak pamćenja, napade (kao kod epilepsije na primjer), i zbunjenost. Redovni obroci mogu da pridonesu rešenju ovog problema kod većine ljudi. U rijetkim slučajevima, ova vrsta hipoglikemije može da bude rezultat ozbiljnog poremećaja kao što je tumor na pankreasu, pa stoga, sigurnosti radi, svako sa ovakvim simptomima trebalo bi da kod svog ljekara provjeri o čemu se radi.
Ono što još više otežava dijagnosticiranje ovog stanja jeste činjenica da neki ljudi mogu da imaju obje vrste hipoglikemije – to jest, na njih može da utiče i ono što pojedu, i (ne)učestalost obroka. Promjena u načinu ishrane i određeni dodaci mogu da budu od velike pomoći u ublažavanju ovih simptoma.
Kako minerali utječu na hipoglikemiju?
Krom — Ovaj esencijalni element koji se u organizmu nalazi u tragovima, pomaže iskorištenje inzulina i na taj način stabilizira nivo šećera u krvi. Istraživači su sproveli ispitivanje, tokom kojeg je u periodu od tri mjeseca osam žena uzimalo po 200 mcg kroma svakog dana. Kod svih ispitanica su se simptomi hipoglikemije ublažili i više im se nisu dešavali skokovi i padovi nivoa šećera u krvi. Kod dijabetičara koji imaju hiperglikemiju (previše šećera u krvi), krom može da smanji i nivo šećera i potrebu za inzulinom.
Magnezij — Ovaj mineral, koji je neophodan za pretvaranje krvnog šećera u energiju, također može da doprinese održavanju normalnog nivoa šećera u krvi. Jedno „naslijepo” sprovedeno ispitivanje utvrdilo je poboljšanje kod 57 posto ispitanika koji su dobivali svakodnevni dodatak magnezija, u odnosu na 25 procenata onih kojima je davan placebo (lažni preparat).
Glutation – Ova kombinacija tri aminokiseline, glutamata, glicina i cisteina, jeste moćan antioksidant koji deaktivira slobodne radikale i upotrebljava se kao pomoćno sredstvo u liječenju dijabetesa i hipoglikemije.
