Konjogriz, vodopija, konjska trava ili divlji radić je višegodišnja zeljasta biljka, visoka 1,5 metar ima trajni, valjkasti i vretenasti korijen izvana žućkasto-bijele boje, a iznutra bijele boje. Stabljika je uspravna, kruta, uglasta, u gornjem dijelu razgranata. Stabljika i listovi su pokriveni kratkim dlakama. Listovi su duguljasti do lancetasti, suženi u dršku, duboko režnjevito testerasto usječeni.
Cijela biljka, pogotovo mlada ima mliječnog soka. Listovi su grubo nazubljeni i podsjećaju na maslačak. U pazuhu listova ili na vrhu grana razvijaju se pojedinačno po cijeloj biljci cvjetne glavice svijetlo-plave boje.
Cvjetovi su svijetloplavi, vrlo lijepi i upadljivi, sakupljeni sa glavica koje izbijaju pojedinačno na stabljici ili na granama. Cvjeta obilno preko cijelog ljeta. Raste svuda kao korov, najviše pored staza i puteva, po pašnjacima i livadama, po obodima šuma i drugdje.
Konjogriz biljka
Stanište: Ponegdje se gaji radi korijena od koga se spravlja surogat kafe (cigura). Ponegdje se zapuštena mjesta izjutra plave od rascvjetale vodopije. Cijela biljka je gorka i vrlo čvrsta tako da se teško kida i čupa. Vadi se u jesen, očisti od zemlje i nadzemnih dijelova, isijeca po dužini, naniže na konac i suši u hladu na promajnom mjestu. Zbog dugog korijena dobro podnosi sušu.
Razmnožava se sjemenom, nalazi se svuda u prirodi. Može se pronaći na pustim zemljištima, uz rubove putova, na livadama posebno na sušnim zemljištima. Uzgaja se i kao kulturna biljka.
Ljekovitost konjogriza
Ljekoviti dio biljke: Ljekovit je korijen, koji je valjkasto-vretenast, čvrst, spolja tamne boje, a iznutra bijel. Korijen (Cichorii radix) se kopa u jesen kad je najdeblji i ima najviše ljekovitih sastojaka i inulina (rezervna hrana). Rjeđe se koristi nadzemna biljka brana u cvatu.
Za lijek koriste se korijen, cvjetovi i listovi. Od druge polovine marta do kraja maja kopa se korijen, a listovi i cvjetovi za vrijeme cvatnje. Ljekovito djelovanje, konjogriz ili divlji radič čisti i jača želudac, popravlja probavu, odvaja prekomjernu žuč, čisti jetru, bubrege i slezenu, liječi žuticu i anemiju.
Više se koristi u narodnoj nego u naučnoj medicini kao neotrovna gorka droga za liječenje organa za varenje, prije svega, za pojačavanje apetita, za jačanje želuca, bolje varenje hrane, za obilnije lučenje mokraće i žuči. “Frankova cigura”, dodatak kafi i “sirotinjska ili ratna kafa” je ispržen i samljeven korijen oplemenjene vodopije sa krupnim mesnatim korjenom bogatim inulinom.
Pošto je inulin polisaharid koji hidrolizom daje samo levulozu (fruktozu ili voćni šećer), razumljivo je zašto kod nas u narodnoj medicini ciguru koriste dijabetičari. Ovo je sasvim opravdano, jer sve biljke iz familije glavočika (Compositae), a njih ima vrlo mnogo, umjesto škroba kao rezervnu hranu imaju inulin. Prema tome, osobe oboljele od šećerne bolesti mogu koristiti sve biljke iz te porodice kao dijetalnu hranu.
Konjogriz čaj
Čaj se može pripremati od korijena, ali i cvijetova i lišća biljke. Jedna šolja hladne vode se prelije preko sušenog korijena ili biljke. Prokuha se i ostavi da ključa dvije do tri minute. Procijediti i piti dvije do tri šolje u toku dana.
nema na svijetu boljeg lijeka od caja a od stabla suvog ili sirovog od konjogriza protiv dizenterije t.j. proliva
med od maslacka je ekstra