Kratkotrajan gubitak svijesti

O kratkotrajnom gubitku svijesti (sinkopa-kolaps) govori se kada nesvjestica traje od nekoliko sekunda do najviše pola sata.

Najčešće su kratkotrajne nesvjestice u trajanju od svega nekoliko minuta. Takvi gubici svijesti nazivaju se još i “običnim nesvjesticama”, a mogu se javiti u tjelesno potpuno zdravih osoba. To su uglavnom psihogene nesvjestice. Toj grupi nesvjestica pripadaju poznati i česti slučajevi rušenja na javnim mjestima, na ulici, u tramvaju i autobusu, na priredbama.

Gubitku svijesti prethodi vrtoglavica, opća slabost, mučnina, mračenje pred očima, koža postaje blijeda, hladna i znojna. Takve su nesvjestice češće kod onih koji su inače poznati kao “ljudi slabih živaca”, javljaju se zbog jačih duževnih uzbuđenja, nastaju kao reakcija tijela na strah, strah od injekcije, od zubara, od boli. Nesvjestica je poljedica nagloga pada krvnog tlaka i slabije opskrbljenosti mozga krvlju i kisikom. Kada se takva osoba stavi u vodoravan položaj, ubrzo dolazi do poboljšanja. Nakon nekoliko sekunda ili minuta dolazi k svijesti.

U rjeđim slučajevima nesvjestica može trajati duže vrijeme. Takva nesvjestica može se spriječiti ako se bolesnik stavi u vodoravan položaj već u vrijeme dok se samo tuži na vrtoglavicu, ili neku drugu smetnju koja obično prethodi nesvjestici.

Nesvjestice se javljaju i zbog poremećaja u održavanju normalnoga tlaka u uvjetima dugoga stajanja. Poznata su “rušenja” u nesvijest vojnika koji dugo stoje na jednom mjestu. Takve nesvjestice mogu nastati u slabokrvnih osoba, žena u trudnoći, zbog povišene tjelesne temperature, prilikom oporavka nakon dugotrajne bolesti, poslije pretjeranoga tjelesnog opterećenja.

Onesvijestiti se mogu i ljudi kojima je oslabljen refleks što sprečava pad krvnoga tlaka zbog naglih promjena položaja tijela. Nesvjestice uglavnom nastaju naglim dizanjem iz vodoravnoga položaja u uspravan, obično poslije dizanja iz kreveta. To se događa mladim ljudima kod kojih još ne postoji potpuna stabilnost autonomnoga živčanog sustava.

Slične su nesvjestice prilikom jutarnjega mokrenja u nekih muškaraca. Takve nesvjestice mogu se spriječiti. Iz kreveta se ne smije dizati naglo. Prije ustajanja valja se malo protegnuti, promeškoljiti u krevetu. Nekoliko jednostavnih tjelesnih vježbi u ležećem položaju spriječit će nesvjesticu. Vrtoglavica i nesvjestica mogu nastati poslije dubokoga i brzog disanja.

Smetnje nastaju zbog prevelikog gubitka ugljičnog dioksida, koji se stvara forsiranim disanjem i češće se javljaju u histeričnih osoba. Kratkotrajne nesvjestice mogu nastati i zbog jakoga napadaja kašlja. U starijih ljudi takav kašalj izaziva kronična upala dišnih putova i bronhijalna astma. U djece se javlja s hripavcem.

I poremećaj u radu srca čest je uzrok kratkotrajnih nesvjestica. Naglo usporenje srčanoga rada ispod 40 otkucaja u minuti uzrokuje nesvjesticu, koja može trajati i duže vrijeme, praćenu jakim grčevima tijela, slično kao kod padavice. Takve nesvjestice mogu biti blažega oblika i javljaju se nekoliko puta dnevno. Do nesvjestice može doći i zbog nagloga ubrzanja rada srca, takvi slučajevi znatno su rjeđi. Naglo usporenje srčanoga rada praćeno je nesvjesticom, rjeđe prestankom rada srca, može nastati nadraživanjem ždrijela, jakim pritiskom na oči, udarom u prsni koš.

Otrovanja mogu dovesti do gubitka svijesti. Najčešća su otrovanja ugljičnim monoksidom, sredstvima za spavanje, lijekovima za umirenje živaca.

Sunčanica i toplotni udar redovito dovode do gubitka svijesti. Do toplotnoga udara dolazi u uvjetima povišene tjelesne temperature okoline, uz veliku vlažnost zraka, što onemogućuje isparavanje. Posljedica je nagao i visok porast tjelesne temperature.

I povrede glave uzrok su kratkotrajnih nesvjestica. Najčešće je stanje tzv. potres mozga, koji je redovito praćen gubitkom svijesti. Nesvjestica može trajati svega nekoliko sekunda do dva sata. Potres mozga praćen je i drugim znakovima: povraćanjem, usporenim radom srca, gubitkom pamćenja događaja koji su prethodili nesreći. Gubitak pamćenja odnosi se i na samo vrijeme nesreće, a može se odnositi i na kraće ili duže vrijeme poslije nesreće (amnezija).

Histerija je jedan od najčešćih uzroka nesvjestice. Takve nesvjestice nastaju na psihogenoj osnovi. Češće su u mladih ljudi naročito žena. Do “gubitka svijesti” dolazi obično nakon sukoba u obitelji ili na radnom mjestu. Do histerične nesvjestice ne dolazi ako je osoba sama, nego uvijek u prisustvu drugih ljudi. Histerična osoba mora imati publiku za svoju predstavu. Najčešće dolazi do nagloga pada, ali pad je uvijek tako podešen da ne izazove težu povredu. Položaj tijela može biti različit, najčešći je na leđima. “Nesvjestica” je obično praćena dubokim disanjem, slinjenjem, urlikanjem, grčevima tijela. Histerično grčenje tijela podsjeća na padavicu.

Nagao pad šećera u krvi također može dovesti do nesvjestice. Teže, dugotrajnije nesvjestice javljaju se u bolesnika koji boluju od šećerne bolesti. Ako bolesnik uzme veću količinu inzulina, ili ako nakon uzimanja normalne doze nije jeo, dolazi do jakoga pada šećera i nesvjestice, često do komatoznoga stanja. Kraće nesvjestice, uglavnom prolazne, mogu se javiti u ljudi koji ne boluju od šećerne bolesti, obično nekoliko sati nakon obroka, naročito ako su jeli mnogo slatkiša.

Prethodi vrtoglavica, jak osjećaj gladi, tzv. “vučja glad”, nelagodnost u žličici, drhtanje ruku i znojenje. Takva pojava može se spriječiti uzimanjem šećera ili pijenjem jako zašećerene tekućine. Bolesnici koji uzimaju inzulin uvijek moraju nositi kocke šećera, koje treba da uzmu odmah čim opaze prve znakove smanjene količine šećera u krvi (hipoglikemija).

U staraca su kratkotrajne nesvjestice obično praćene i drugim znakovima, npr. vrtoglavicom, smetnjama govora i vida koje su uzrokovane poremećajima krvotoka zbog arterioskleroze krvnih žila mozga. Kratkotrajne nesvjestice mogu se javiti zbog određenih pokreta glavom. Jako okretanje glave u stranu ili prema gore i dolje može dovesti do stiskanja već i onako arterioskerotički promijenjene krvne žile koja dovode krv u mozak i prolazi uz samu kičmu.

Besvjesno stanje prepoznaje se po tome što bolesnik obično mirno leži. Ne odaziva se na poziv i ne reagira ni na kakav vanjski podražaj, npr. na štipanje. U stanju dubokoga gubitka svijesti, bez obzira na to je li uzrok utapljanje, krvarenje u mozak, otrovanje, udar električne struje itd., onesviještena osoba uvijek je ugrožena gušenjem ako leži na leđima.

Uzroci gušenja kod osobe u stanju dubokoga gubitka svijesti:
– Kod dubokog gubitka svijesti svi mišići tijela omlohave, tj. nemaju nikakve napetosti. Ležanjem na leđima, pod djelovanjem sile teže, mlohav jezik padne, a njegov korijen pritisne stražnji zid ždrijela i zatvori ulaz u dušnik.
– Povraćanje, krvarenje u usnoj šupljini i nakupljanje sline dovodi do toga da taj sadržaj ulazi u dišne putove.
– Opasnost od gušenja povećana je ako zbog dubokoga gubitka svijesti nestaju obrambeni refleksi kašljanja i gutanja.

Najprije valja uspostaviti normalnu prohodnost dišnih putova. Gušenje se sprečava tako što se onesviještenu osobu odmah stavi u bočni položaj ili na trbuh. Takav položaj omogućuje da se korijen jezika odmakne od ždrijela, a tekućina iz usne šupljine može otjecati. Strani predmet u usnoj šupljini, npr. zubalo ili kruti povraćeni sadržaj, valja odstraniti prstom omotanim u rupčić.

Vrat i trup valja osloboditi svakog pritiska, suvišnu odjeću i opremu valja skinuti. U bočni položaj može se postaviti i najteža osoba za svega nekoliko sekundi slijedećom tehnikom:

Osobu koja je naglo izgubila svijest valja staviti u bočni položaj. Ispravnim postupkom i najteža se osoba može za nekoliko sekunda staviti u taj položaj

Desna se noga savije u koljenu, a šaka desne ruke stavi se ispod debeloga mesa. Prihvaćanjem odjeće u predjelu kuka i ramena onesviješteni se preko stopala i šake prebacuje na desni bok. Skvrčena noga i opružena desna ruka osiguravaju stabilnost položaja na boku za vrijeme čekanja liječničke pomoći ili prijevoza u bolnicu.

Nalazi li se onesviješteni u položaju na leđima, a vrsta ozljede ili ograničen prostor onemogućuju da se stavi u bočni položaj, prohodnost dišnih putova uspostavlja se potpunim zabacivanjem glave natrag i podizanjem donje čeljusti.

Valja znati da još uvijek velik broj bolesnika u nesvijesti umire kod kuće ili prilikom transporta u bolnicu samo zbog toga što su se ugušili vlastitim jezikom.

Kada se pomoću tih postupaka omogući normalan prolaz zraka u pluća, gušenje nestaje, disanje ubrzo postaje spontano, a boja kože normalna. Ako do spontanoga disanja ne dođe, odmah valja primijeniti umjetno disanje.

Upamtite:
– Ne podižite glavu onesviještenoj osobi!
– Ne davajte nipošto tekućinu na usta, čovjek će se sigurno ugušiti!
– Onesviještenu osobu ne ostavljajte samu!
– Ne činite više nego što se od vas očekuje: pružite minimum prve pomoći!