Ovaj način ishrane mnogima djeluje previše rigorozno, ali mu se priklanja sve veći broj ljudi širom svijeta jer se pokazao kao izuzetno koristan za psihofizičko zdravlje.
Makrobiotika nije samo skup pravila o ishrani – to je, u suštini, način života. Uz balansiranu ishranu koja podrazumijeva konzumiranje hrane organski uzgajane u domaćem podneblju, makrobiotičari veliku pažnju posvećuju i uspostavljanju psihičke ravnoteže.
Pojam makrobiotika prvi put se spominje još u zapisima iz Hipokratovog vremena, a danas se ovom principu ishrane priklanja sve veći broj ljudi širom svijeta. Najčešće je riječ o osobama koje imaju razne zdravstvene tegobe, pa po preporuci ljekara i nutricionista prelaze na zdraviji način ishrane. Inače, makrobiotika se pokazala kao izuzetno blagotvorna u slučaju raznih alergija na hranu, menopauze i pred-menstrualnog sindroma. Također, ovaj način ishrane pospješuje eliminaciju toksina iz organizma i jača imunitet.
Osnovni principi makrobiotike
Temelj makrobiotičke ishrane jesu principi drevne istočnjačke filozofije koja spajanjem međusobno suprotnih energetskih sistema (jin i jang) postiže jedinstvo. Naime, jang predstavlja pozitivni, muški princip i odgovara slanoj, prženoj i mesnoj hrani, dok jin, koji simbolizme negativni, ženski princip, odgovara slatkoj i kuhanoj hrani.
Makrobiotika se zasniva na konzumiranju namirnica sa izrazito uravnoteženim odnosom ovih suprotnosti, dok navedene ekstreme treba izbjegavati. Također, treba poštovali i neka druga pravila kao što su redovna fizička aktivnost (po mogućnosti na svežem zraku), obavezan odmor i opuštanje, korištenje organskih kozmetičkih proizvoda, nošenje garderobe od prirodnih materijala.
Preporučuje se konzumiranje samo organski gajenih i genetski ne modificiranih namirnica, dakle bez pesticida, umjetnih gnojiva i konzervansa.
Prednost se daje lokalnim i sezonskim namirnicama, a hranu prilikom konzumiranja treba dobro sažvakati kako bi se bolje probavila i hranjive materije što bolje apsorbirale.
Prednost ima svježa hrana
Jedno od načela makrobiotike jeste da se jede svježa hrana koja raste na podneblju gdje konzument živi.
Također, ne preporučuje se dugo kuhanje ili prženje, kao ni konzumiranje zamrznutih namirnica. Da bi se pripremio jedan obrok po makrobiotičkim pravilima, treba malo više truda ali se on i te kako isplati. Međutim, opasnost se krije u nagloj promjeni režima ishrane.
Osoba koja bukvalno preko noći počne da se hrani zdravo, može sebi prilično iskomplicirati život. Naime, za svaku promjenu potrebno je vremena i organizam mora postepeno da se navikava na nove namirnice ili na nedostatak neke hrane.
Koje namirnice se preporučuju?
Principi makrobiotike djeluju prilično rigorozno jer je spisak dozvoljenih namirnica veoma kratak. Međutim, oni koji se odluče za ovaj način ishrane, a njihov broj svakodnevno raste, tvrde da se osjećaju kao preporođeni i da imaju mnogo više energije za svakodnevne aktivnosti.
Nedostaci makrobiotičke prehrane
Zbog ograničenog broja dozvoljenih namirnica, ovakav način ishrane može dovesti do nedostatka kalcija, vitamina B12 i D. kao i željeza. Stoga se ne preporučuje djeci, trudnicama, kao niti dojiljama i adolescentima.
U makrobiotici je dozvoljena upotreba sljedećih namirnica: integralni pirinač i žitarice, prokelj, zeleni kupus, mrkva, karfiol, peršin, ljuta papričica, kelj, praziluk, zeleni dio repe, sve vrste tikava, paširnak, rotkvice, crni luk, azuki pasulj, leblebije, zelena leća, tofu (sir od soje), tempeh (meso od soje), nato (fermentirana soja), tamari (sos od soje), alge (agar agar, konibu, arome, nori, dobe, vakame, hidžiki), gomašio (susamova sol), umeboši šljive, kiseli kupus, miso, nerafinirano susamovo i kukuruzno ulje, ocat od pirinča, ocat od umeboši šljive, bijela ili svijetlosiva nerafinirana morska sol.
Šta ne treba jesti?
Ako želite da se hranite po makrobiotičkim pravilima, treba da izbjegavate sljedeće namirnice: spanak, plavi patlidžan, krumpir, zelenu i crvenu papriku, paradajz, šparoge, avokado, meso i mesne prerađevine, plavu ribu, brazilski orah, pistacije, lješnjak, šećer, fruktozu, melasu, čokoladu, kukuruzni sirup, rogač, umjetna sladila, med, kavu, gazirane i alkoholne napitke, začine, bijeli luk, ocat, tropsko voće, banane, limun, smokve, grejpfrut, utrne, kokos, naranče, kivi, buter i margarin, sve masnoće životinjskog porijekla, rafinirana i kemijski prerađena biljna ulja, margarin od soje, majoneza, jodirana sol, mlijeko i mliječne proizvode, instant i konzerviranu hranu, zamrznute namirnice, bijelo brašno, bijeli pirinač, kao i namirnice tretirane kemikalijama.
Također, mogu se konzumirati, ali povremeno i u manjim količinama: lomljena pšenica – bulgur, tjestenine od integralne pšenice ili heljde, kukuruz i kukuruzni griz, ražene pahuljice, beskvasni kruh od integralne pšenice ili raži, kuskus, seitan (pšenični gluten), fu (nabubreli pšenični gluten), celer, krastavac, keleraba, zeleni grašak, boranija, zelena salata, crveni kupus, crna soja, crvena leća, šaran, crveni grgeč, haringa, pastrmka, ostrige, susamove sjemenke, kikiriki, sjemenke suncokreta i bundeve, orah, kesten, bademi, pirinčani sirup, kesten, ječmeni slad, amasake (zaslađivač koji se dobija od fermentisanog slatkog pirinča), suho grožđe, suho voće koje raste na području gdje osoba živi, jabuke, dinje, kajsije, breskve, kupine, kruške, borovnice, šljive, trešnje, maline, ribizle, jagode, grožđe, mandarine, lubenice, kava od žitarica, nearomatični biljni čajevi, nerafinirano suncokretovo i ulje, kao i maslinovo i ulje od kikirikija, sirup od pirinča, ječmeni slad, đumbir, senf i hren.
 postiže jedinstvo.){kind=link}