Marelice su se 2000. godine pr. Krista uzgajale u Kini, Arapi su ih donijeli u Europu, a Rimljani na Mediteran. Sladak okus marelica potječe od visokog udjela saharoze, a žućkasto – narančasta boja kožice i mesa rezultat je antioksidativnog pigmenta beta-karotena. U tradicionalnoj kineskoj medicini marelice su se zbog sadržaja bakra i željeza koristile u liječenju anemije. Također su se nerijetko, zbog sposobnosti da “vlaže” pluća, davale astmašima i ostalim osobama koje imaju problema sa suhoćom pluća…
Zbog visokog udjela kalija marelice mogu pomoći starijim osobama koje pate od depresije i osjećaja zbunjenosti, u slučaju kada su spomenuta stanja rezultat deficita kalija. Pripisuje im se blagotvorno djelovanje na prevenciju karcinoma, mogu djelovati na smanjenje krvnog tlaka, pomažu u prevenciji noćne sljepoće, a zbog visokog sadržaja vlakana sastavni su dio redukcijskih dijeta. Dobar su izvor vitamina C, beta-karotena, kalija i kalcija.