Sremuš (lat. Allium ursinum), poznat kao medvjeđi ili divlji luk je samonikla vrsta iz porodice lukova (Alliaceae). Cvijeta bijelim štitastim cvjetovima, uzdignutim nad eliptičnim, duguljastim listovima intenzivno zelene boje. Protrlja li se bilo koji dio biljke među prstima, osjeti se karakterističan miris na bijeli luk. Listovi medvjeđeg luka mogu se upotrijebiti kao zdravi dodatak salatama ili varivima, jer su mirisom i ukusom nalik na bijeli luk. To vrijedi i za lukovice, koje su bjelkaste i 2-5 cm dugačke, a kao vrlo pikantan začin mogu poslužiti i nedozreli plodovi, koji se na biljci javljaju tokom ljeta.
U proljeće medvjeđi luk je najbolji lijek koji čisti krv, žuč i jetru od zimskih proizvoda sagorijevanja. Kod branja ove biljke potreban je oprez da se ne zamjeni za otrovnu vrstu – kao mrazovac ili đurđevak, jer im je lišće nalik na lišce medvjeđeg luka! Zato se oslonite na vlastiti nos, jer druge biljke tako ne mirišu.
Ljekoviti dijelovi biljke su mladi proljetni listovi koji se beru u aprilu i maju, te podzemne lukovice što se skupljaju u ljetnim i jesenskim mjesecima. Sušenje ove biljke ne dolazi u obzir!
Medvjeđi luk
Ljekovite preparate valja praviti samo u sezoni, dok su dostupni mladi listovi i sočne lukovice. Terapeutsko djelovanje ove biljke jednako je djelovanju bijelog luka, a u obe biljke za to je zaslužna visoka koncentracija eteričnih ulja što sadržavaju sumpor (alicin).
Smatra se da povoljno djeluje u liječenju arterioskleroze, visokog krvnog pritiska i na niz želučanih i crijevnih tegoba, te bolesti jetre. Uzimanje ekstrakta medvjeđeg luka pokazalo se korisnim u terapiji mnogih bolesti disajnog sistema (bronhitis, astma i dr.).
Djelotvoran je lijek protiv crijevnih parazita kod djece, a stimulira i rad želuca i crijeva. Još je poznati prirodoslovac J. Künzle (1857.-1939.) utvrdio: “Kad bi mladi ljudi uzimali divlji luk, cvjetali bi kao ruže i razvijali se poput jele na suncu!” Uživate li svježi medvjeđi luk, sigurno nećete mirisati baš kao ruže, ali zato ga možete koristiti u obliku od nekih preparata – tinktura – koja se priprema brzo i jednostavno. Osim toga, u obliku tinkture ljekoviti sastojci su pristupačni tokom cijele godine.
Uspješno se primjenjuje kod hematoma i otvorenih rana koje teško zacjeljuju. Pomaže da se lakše izluči višak sluzi iz pluća pa se tako omogućuje iskašljavanje i lakše disanje.
Spomenimo i ima jako antibakterijsko djelovanje.
Tinktura od medvjeđeg luka recept
Lukovice medvjeđeg luka – oko 250 grama – očistiti i oprati. U širu staklenku uliti 3-4 prsta rakije komovice jačine 40% i ubacivati jednu po jednu lukovicu, gnječeći je pritom drvenom varjačom. Lukovice biste mogli gnječiti i van staklenke, ali bi tada cijeli preparat dobio tamniju, smeđu boju, zbog oksidacije zgnječenih lukovica u dodiru sa zrakom.
Kad su sve lukovice zgnječene, dobivenu kašu pomoću lijevka preliti u bocu od tamnog stakla i nadolijevati ostatak rakije (ukupno oko 1 litre). Pri tom obratite pažnju da u boci ostane dovoljno mjesta za povremeno miješanje i protresanje. Miješajte drvenim štapićem. Nakon 14 dana stajanja na sobnoj temperaturi, proces je završen.
Sadržaj boce tada treba procijediti kroz gazu i držati po mogućnosti u hladnjaku u dobro zatvorenoj boci.
Preporučuje se uzimanje tinkture ujutro i navečer po jedna čajna kašičica (10-20 kapi) pomiješano sa pola čaše mlijeka ili jogurta. Ukoliko miješate tinkturu sa mlijekom, ono ne smije biti vruće! Ova tinktura koristi kod zakrečenja krvnih žila i kod visokog krvnog pritiska.
