Ovu bolest ubrajamo među reumatične bolesti. Malo ljudi zna da je to socijalna bolest zbog koje se godišnje gubi mnogo novaca…
Još dandanas je sporno što je pravi uzrok bolesti. Mogu je uzrokovati mikrobi, i u tom slučaju je posljedica infekcije, a mogu je izazvati i razne otrovne tvari (toksini). Često u tijelu postoji žarište iz kojega uvijek iznova prelaze u krv otrovi, odnosno uzročnici bolesti. U početku su te male količine otrovnih tvari za bolesnike nevažne, no s vremenom postane, organizam na njih preosjetljiv i reagira tom teškom bolesti.
Premda uvijek nailazimo na različite promjene u krvi, koje ne stvaraju jasnu sliku, ipak možemo razjasniti stanje ako ustanovimo uzrok bolesti. Bolesnici od poliartritisa prethodno boluju od gihta, artritisa ili drugih reumatičnih bolesti.
Mora, dakle, u dotičnog bolesnika postojati posebna sklonost za tu bolest. Tako vidimo da ne dobiju poliartritis svi koji imaju u tijelu kronična žarišta, kao npr. gnjile zube Neki obole od poliartritisa, neki od bubrega, drugi pak od srca ili krvnih žila. Ako postoje jednake životne prilike i jednaka prehrana, osnovnom sklonosti može biti samo bolest koja izlučuje mikrobe i otrove.
Neugodno je pri toj bolesti to, što su zahvaćeni različiti zglobovi, sad tu, sad tamo, a uzroka ne poznamo. Povremeno se bolest naizgled poboljša, nastupi olakšanje, a zatim, iznenada, bez pravog uzroka, pogoršanje. Pogoršanje se javlja obično ujesen, zimi i u proljeće, dok se bolest ljeti za toplog i suhog vremena poboljša.
Sredstva školske medicine
Medicina još nema pravog lijeka za tu bolest. premda je tržište preplavljeno “antireumatičnim lijekovima”. U većini slučajeva liječe reumatizam salicilnim preparatima, misleći da su pronašli specifično sredstvo protiv neizvjesnog uzročnika, no to nije tako, jer niti će time trajanje bolesti bitno skratiti, niti broj srčanih komplikacija vidljivo smanjiti.
Da bismo, donekle, olakšali bolove i spriječili, za neko vrijeme, upalu zglobova, moramo podnijeti druge neugodne nuspojave: tegobe sa želucem, šumljenje u ušima ili vrtoglavicu koja može po jakosti biti nalik pravom pijanom stanju. Aspirin i druge salicilne preparate lakše podnosimo nego salicilnu kiselinu, ali na bolesne zglobove djeluju mnogo slabije i polaganije.
Schottmiiller je kasnije uveo Piramidon kao lijek protiv poliartritisa. Međutim, taj je u nekih bolesnika pokazao još teže nuspojave i promijenio bijelu krvnu sliku (broj bijelih krvnih tjelešaca). Poznato je da su neki i umrli od duže upotrebe piramidona. Sa sulfonamidnim su preparatima imali uspjeh protiv infekcije, ali ne i protiv poliartritisa.
Kortizon
U velikoj se nevolji pojavio kortizon, hormon kore nadbubrežne žlijezde. Bio je pozdravljen kao čudesan lijek. To smo također doživjeli s domaćim lijekovima koji su zatim prešli u zaborav jer se pokazalo da nisu toliko djelotvorni koliko se očekivalo.
Kortizon bi trebalo da djeluje na osnovi nove teorije o biti oboljenja, koju je postavio Selye iz Kanade. Taj lijek paralizira bolesne tvari i mijenja obrambenu reakciju organizma. Ako bolesnik uzima kortizon, brzo nestanu bolovi i znaci upale. Međutim, on nije izliječen jer se tegobe javljaju ponovno, čim prestanemo davati kortizon. Tako kortizon ne utječe na trajanje bolesti. Iz pokusa na životinjama i mrtvacima koji su se liječili kortizonom, vidjeli smo da je zbog duže upotrebe kortizona kora vlastite nadbubrežne žlijezde degenerirala.
Nastaje atrofija, i kora se nadbubrežne žlijezde osuši, pa se često jedva može još govoriti o postojanju kore nadbubrežne žlijezde. Ako tijelo dobiva tvari koje inače samo proizvodi, postoji opasnost da se izrodi organ koji tu tvar proizvodi. Sasvim tako se događa i mišićima koji atrofiraju kad se ne upotrebljavaju.
Doživljavali smo to pri šećernoj bolesti koju smo liječili insulinom. Svaki liječnik dobro zna da je insulin za liječenje šećerne bolesli samo pomagalo, a ne lijek. Dobiva li bolesnik previše insulina. degenerira (izrodi se) onaj dio gušterače koji proizvodi insulin. Medicini je to dobro poznato, i svaki je liječnik odgovoran da daje bolesniku samo toliko insulina koliko je organizmu prijeko potrebno. Razboritija je, dakle, svaka druga metoda, s pomoću koje je moguće liječenje bez insulina.
Hormon ACTH
To je hormon hipofize (moždanog privjeska). Dajući taj hormon, posredno dražimo nadbubrežne žlijezde da izlučuju više kortizona. Time se žlijezda ne izrodi, već se dogodi baš obratno: silno se poveća (hipertrofira).
Uspjeh ACTH-a nije tako brz kao kortizona, pa se neko vrijeme mora podraživati nadbubrežnu žlijezdu, dok počne proizvoditi više hormona. Kad se količina koritizona u krvi poveća, bolovi nestaju. Ako i dalje dajemo ACTH, dođe do degeneracijskih promjena u stanicama hipofize, koje stalno normalno luče ACTH.
Budući da hipofiza zauzima ključni položaj u upravljanju hormona našeg tijela, dođe do razaranja svih hormona u našem organizmu. Nastaju teškoće koje je teže svladati nego osnovnu bolest. Pri uzimanju svih hormonskih preparata, bez obzira na njihovo dobro djelovanje, moramo misliti na opasnosti od liječenja hormonima.
Ne može se poreći vrijednost tog preparata, ali treba upozoriti i bolesnika i liječnika da moraju dobro promisliti o posljedicama takva liječenja.
Kombinirano liječenje
Kombiniranim liječenjem poliartritisa postižemo vrlo dobre uspjehe, Najprije treba promijeniti prehranu i jesti samo prirodnu hranu, što je važno i za sve ostale bolesti. Budući da primitivni narodi nemaju tu bolest, autor se usuđuje zaključiti da su naš način života i ishrana sukrivci za tu bolest.
U liječenju se uvijek zaboravlja na promjenu hrane i načina života. Držim da nema nijedne bolesti za koju hrana nije važna i za čije liječenje ne bi imala nikakvo značenje. Iako hrana ima samo pomoćnu ulogu, moramo je uvijek uzeti u obzir.
Prehrana
U prvom redu moramo prijeći na prirodnu hranu i uzeti u obzir sve što je već rečeno u poglavlju “Prirodna prehrana”. Priprema se hrane mora također ravnati prema temeljnim načelima, i ne treba mijenjati prirodna svojstva hrane.
Iskustva pokazuju da kuhane životinjske bjelančevine djeluju neugodno, zato dolazi u obzir pretežno biljna hrana, većinom sirova. Najpogodnija životinjska bjelančevina je svježi kravlji sir (skuta). Od mesa možemo jesti govedinu i teletinu. Svinjetinu i mesne izrađevine (kobasice i sl.) brišemo s jelovnika.
Mast moramo također oprezno upotrebljavati. Masnoće moraju biti nerafinirane, a treba ih upotrebljavati samo sirove, tj. ni kuhane, ni pržene. Preporučaju se u prvom redu biljna ulja, npr. maslinovo, laneno, makovo i ulje suncokreta.
Bijeli šećer ne treba stavljati na stol jer ga bolesnik s poliartritisom ne smije uzimati. Zamjenjuju ga koristan pčelinji med i prirodni grožđani šećer ili rozine (cvebe). Za tu svrhu sameljemo jagode grožđa ili rozine i nirma zasladimo jelo. Izvrstan je džem od svježeg šipka, u kojem nema šećera Osim bijelog šećera, jednako je neprikladno bijelo brašno i jela od njega.
Naprotiv, pšenične pahuljice u maloi količini vrlo su dobre, ako za promjenu, pripremamo kuhano povrće umjesto sirove salate, uvijek ga začinjamo molkosanom ili limunosim sokom i uljem, bez soli ili šećera, ne smije zavreti da se ne unište mineralne tvari, već ga moramo pirjati u malo vode kako bi sačuvali hranjive tvari Kao začin ne upotrebljavamo sol ni druge jake začine, nego svježe zelenje i kvasni ekstrakt, npr. Herba force.
Prirodna sredstva
Od sredstava za unutrašnju upotrebu korisnom se pokazala ziatnica (čelebi-grana; Solidago virga-aurea) koja pospješuje izlučivanje i jača bubrege. Osim toga izvrstan je svježi biljni ekstrakt “Imperarthntica”, koji sadrži lopuh (Petasites officinalis), troskot (Polvgonum aviculare). brezu (Betula alba) i bijelu imelu (Viscum album). To su samo bitni sastojci toga izvrsnog biljnog preparata.
Za ublažavanje smetnji često zahvaćenoga optoka krvi ili venskog zastoja dobar je Hyperisan. Taj je lijek načinjen od hajdučke trave (Achillea millefolium). kantariona (Hypericum perforatum) i arnike (brđanka; Arnica montana), dakle, iz biljki koje dobro djeluju na vene.
S Alfavenom možemo poboljšati i dopuniti nedostatak mineralnih tvari, a istodobno povisiti količinu hemoglobina. Echinaforce (preparat iz svježih biljki Echinacea) izvrsno pomaže protiv upala. Zajedno s lopuhom, u poznatom preparatu Petasites. postiže to sredstvo izvrstan uspjeh. Lopuh je osobito uspješan za obnovu čitavih skupina stanica.
Ako je disanje bilo kako oslabljeno, pomaže Usneasan To sredstvo iz lišaja možemo kombinirati s korijenom gaveza, pa takav preparat (Symphosan) odlično djeluje. Možemo ga zamijeniti uljem za trljanje koje se sastoji od kamfora, nekih droga, ekstrakta Eucalyptusa i ekstrakta iz svježih listova biljke ruj otrovni (Rhus Toxicodendron).
Vrlo su dobri oblozi od ilovače, koje svaku noć stavljamo naizmjence s oblozima kupusova lišća. Prvu noć oblog od ilovače, drugu noć od zgnječenoga kupusova lišća. Oblog od naribane mrkve također ublažuje bolove. Biološkim injekcijama još brže odstranimo bolove. Povoljno djeluju homeopatska sredstva koja možemo u visokoj koncentraciji ubrizgati pod kožu, npr. mravlja kiselina D12, zmijski otrov D0 i kopriva te preparati imele. Počnemo od ništice (0) i polako povisujemo do jedan
(1). Tako uspješno liječimo poliartritis.
Fango-kura
U nekim težim slučajevima liječenja nisam mogao izbjeći Fango-kure. To je kura s oblozima od ilovače iz vrućih vrela Vattaglie (Italija). Bolesnici koji su jedva mogli hodati poslije te kure normalno su obavljali svoj posao.
Kad takvu kuru provode u toplicama (Abano i Montegrotto Italija), predstavlja to veliki izdatak za bolesnika, premda se to za vlastito zdravlje isplati. Fango-kura u toplicama ne pomaže samo trenutno, već je učinak kure trajan. Dodamo li kuri još injekcije, stanje se još više poboljša.
Samu fango-kuru treba vršiti vrlo oprezno, bez forsiranja. Nakon 4—5 kura dobro je načiniti dan odmora. Preporučaju se još i kure sa znojenjem. koje možemo obaviti u svakim toplicama. Kombinirajući jedan dan znojenje, a drugi fango-metodu. stanje se još više poboljša. Neugodno je samo to što u toplicama nema opisane bolesničke hrane (dijete), pa moramo sami paziti da držimo dijetu.
Daljnje upute za liječenje
Tko želi ozdraviti, mora poslušati iduće savjete. Brojnim preparatima, koji obećavaju ozdravljenje u kratkom vremenu, ne smijemo i ne moramo vjerovati. Put do cilja nije tako jednostavan da bismo ga mogli postići s nekoliko injekcija.
Za bitno poboljšanje poliartritisa nužno je veliko strpljenje terapeuta i bolesnika koji mora biti ustrajan, i ispunjavati sve upute za liječenje. Glavno je da taj put postoji. Tko želi zadržati postignuti uspjeh i sačuvati se od ponovnog oboljenja, mora se i dalje hraniti prirodnom hranom, a povremeno uzimati lijekove u određenim količinama. Tko financijski može, neka svake godine ponovi fango-kuru.
