Docent dr Miodrag Vukčević o zdravstvenim posljedicama – pomjeranje sata. Naučnici iz Londona dokazali da se samo tri dana nakon pomjeranja kazaljki više ljudi žali na probleme sa srcem…
Jedan sat koliko smo noćas kraće spavali, zbog prelaska ne ljetnje računanje vremena, neće bitnije uticati na zdravlje većine, tvrde stručnjaci. Ali za one koji i inače imaju problem sa uspavljivanjem i hronično noćima ne spavaju dovoljno, ovaj sat će možda značajno povećati pospanost, i pokrenuti niz drugih zdravstvenih problema – od blagog preznojavanja i nekontrolisanog apetita do pojačanog rada srca.
Naučnici iz Londona su u istraživanju u kojem je učestvovalo 1.000 ljudi, dokazali da se samo tri dana nakon pomjeranje sata više ljudi žali na probleme sa srcem i da je to posljedica poremećaja bio ritma.
Ruski eksperti su zaključili da se poslije proljetnog pomjeranja kazaljki za jedan sat unaprijed broj poziva službi hitne pomoći u prvih pet dana povećava za 12 %, a broj suicida u prvih pet dana je učestaliji za 66 %.
Pomjeranje sata
Generalno pomjeranje sata može da poremeti ljudski bioritam, a prilagođavanje na “novo vrijeme” je individualno i traje od dva do pet dana. Neki stručnjaci, čak tvrde, da može da prođe i četiri sedmice dok se u potpunosti ne naviknemo na ranije ustajanje. Proces prilagođavanja je nešto teži osobama koje su hronično neispavane.
Nedovoljno spavanje je karakteristično za današnju civilizaciju kaže u intervjuu “Novostima.rs” docent dr Miodrag Vukčević, načelnik Odjeljenja pulmologije KBC Zemun, koji se dugo bavi poremećajima sna. – U odnosu na početak prošlog vijeka spavamo oko sat manje. Normalno, čovjek bi trebalo da spava od šest do osam sati. Spavanje kraće ili duže od preporučenih okvira utiče na zdravlje, imunitet, mnoge procese, mentalnu sposobnost, pažnju, koncentraciju, pamćenje pa čak i na metabolizam. Ako ne spavate dovoljno taj nedostak sna se kumuliše, i ne možete da ga nadoknadite tako što ćete za vikend dobro da se naspavate. Upravo nedostatak sna koji se kumuliše, pravi sve veći stres za organizam.
Šta se dešava u organizmu kada ne spavamo dovoljno?
– Osim što je bitno redovno spavanje, san mora da ima trajanje, ali i kvalitet. Mora dovoljno dugo da traje i da prolazi kroz sve faze. Ukupno imamo pet faza spavanja, od kojih se razlikuju dvije – non rem i rem faza sna kada sanjamo. Ako nemate tako konsolidovan san, ujutru se budite nedovoljno osveženi, pospani, umorni, sa glavoboljom. Situaciju dodatno otežava ako imate i neki drugi od oko 86 poremećaja u spavanju.
Da li među polovima postoji razlika u potrebi za snom? Postoje razlike u načinu kontrole disanja i hormonskih stanja koja utiču na spavanje a koja su vezana za razliku u polovima.
Na koji način san utiče na zdravlje? San je najbolji besplatni poklon, legnete uveče nervozni, umorni, sa raznim mislima, a ujutru se budite sviježi. Promjena od jednog sata na to ne može bitno da utiče, jer se mi u stvari prilagođavamo. Svi imamo neke dnevne ritmove buđenja, spavanja, lučenja hormona, stanja kada nam je pažnja bolja kad smo spremniji i horniji za rad. Te ritmove poseduju čak i jednoćelijski organizmi, oni su genski kontolisani, a sve se zapravo prilagođava dnevnoj svjtlosti.
Hoće li se pomjeranje sata odraziti na cirkadijalni ritam?
– Neće bitno. To je ipak samo jedna noć. Kako je recimo ljudima koji lete avionom i nekada i po nedelju dana ne mogu da zaspu na vrijeme, jer im se pomjerila vremenska zona. Pomjeranje sata donekle može da utiče na zdravlje zato što ćete kraće spavati, a sutradan se probuditi malo više umorni. Možda nećete zaspati na vrijeme na koje ste prethodno navikli zato što ste pomjerili jedan sat, ali to će se za dan, dva potpuno namjestiti.
Da li se cirkadijalni ritam razlikuje od čovjeka do čovjeka? Postoje dvije grupe, večernji i jutarnji tipovi, popularno nazivani “sove” i “ševe”. Prvi kasno ležu i kasnije se bude, i drugi odlaze rano u krevet i ustaju rano ujutru. I jedni i drugi bi trebalo da spavaju od šest do osam sati.
Može li popodnevni odmor da nadomjesti ono što smo tokom noći propustili? Popodnevna drijemka je dobra, može da bude vrlo osvježavajuća, i poželjna je naročito kod osoba koje imaju zdravstvene probleme. Ti “napovi” kako ih zovu Englezi, mogu značajno da osvježe, poprave pažnju, koncentraciju, radnu sposobnost. Ali, drijemka nije adekvatna nadoknada za san.
Koje kriterijume mora da ispunjava kvalitetan san?
Jedan ciklus spavanja traje od 90 do 120 minuta, tokom kojih prolazi kroz svih pet faza. Za normalno spavanje treba da prođe od tri do pet ovakvih ciklusa.
Šta se podrazumjeva pod hroničnom neispavanošću? Već i tri dana nedovoljnog spavanja mogu da predstavljaju problem. Kad se probude ujutru poslje kratkog sna uglavnom ljudi osjećaju slabije preznojavanje, povišen simpatički tonus, malo brži ritam srca, lakše uzimaju veće količine hrane… A kada se to dešava više puta zaredom, to normalno ostavlja zdravstvene posljedice.
Koji organi su prvi na udaru zbog hroničnog nespavanja? To je hipermetabolično stanje, koje nosi veliki kardiovaskularni rizik. Sa druge strane, veliki problem ovim osobama predstavlja pospanost, a kada neko ima insomniju, on stalno brine kako će zaspati, upada u začarani krug, gdje spavanje postaje najvažniji problem.
A šta kada nam nedostatak sna nameće pritisak savremenog načina života?
– Nedostatak sna, bez obzira na razlog nastanka, nanosi štetu. Svako spavanje kraće od šest ili duže od osam sati skraćuje životni vijek, to je naučno dokazano. Recimo, osobe koje imaju slip apneu u prosjeku žive kraće četiri do pet godina od vršnjaka koji nemaju ovaj poremećaj spavanja, jer imaju veliki kardiovaskularni komorbiditet. Kako komentarišete činjenicu da su neka istraživanja pokazala da pomjeranje sata ipak može da ima određene posljedice po zdravlje?
– Zbog nedovoljne ispavanosti, odnosno pospanosti, dešava se gotovo 25 % saobraćajnih udesa. Ako ste nekome skratili san, može da se probudi umoran i pospan. tada stvarno postoji veća šansa da napravi neku nesreću u saobraćaju ili na poslu. Ljudi koji su bolesni ili depresivni, ako spavaju kraće, također, mogu da imaju određene tegobe. Pospanost može da bude posljedica i postupaka koje smo sami napravili kao što je recimo korištenje večernjeg svijetla, pa liježemo u 12 umjesto kad padne mrak. Zato, u prosjeku spavamo samo po četiri do pet sati.
