Povremeni napadi otežanoga disanja nazivaju se astma. Postoje dva najčešća oblika astme: bronhalna astma, uzrokovana promjenama na plućima, odnosno na dišnim putovima, i srčana astma, izazvana bolestima srca.
Napadi otežanoga disanja mogu se javiti i u osoba koje su tjelesno potpuno zdrave. To su tzv. psihogene ili histerične astme.
Bronhalna astma je bolest s povremenim napadima otežanoga disanja. Naročito je otežan izdisaj. Bolesnik duboko udahne, ali ne može izdahnuti, zbog čega je izdisaj znatno produžen. Napadaj je praćen osjećajem gušenja i pritiska u prsima, suhim kašljem i piskutavim glasovima prilikom disanja. Bolesnici u napadu obično sjede kraj otvorenoga prozora i jako se naprežu da bi izdahnuli zrak iz pluća.
>> Domaći prirodni sirup protiv kašlja i za lakše iskašljavanje sluzi iz pluća
Mišići koji služe pri izdisanju napeti su, a lice postaje plave boje. Pošto se zrak izbaci iz pluća, bolesnik uglavnom lagano udahne, da bi se pri izdisanju tegobe ponovile. Napad se uglavnom smiri za jedan sat, postoje i slučajevi kada napadi dolaze jedan za drugim i traju po nekoliko dana. Takvo stanje liječnici nazivaju astmatični status.
Bronhalna astma česta je u dječjoj dobi, naročito u muške djece. Već se u maloga djeteta počinje javljati tzv. astrnatični bronhitis (upala dišnih putova), no pravi astrnatični napadi započinju tek poslije druge godine života. U pubertetu, kod velikog broja takve djece, tegobe nestaju spontano. Kod svega 30 posto astmatične djece astma se javlja i u odrasloj dobi.
Astma nastaje zbog preosjetljivosti na tvari koje u dišne putove dolaze udisanjem ili krvlju (alergija). To su prašina, pelud, životinjske dlake, različite vrste hrane: jaja, jagode, sirevi, rakovi, ribe itd. Često se ne zna pravi uzrok. Pomoću tzv. kožnoga testa može se ustanoviti tvar s kojom bolesnik dolazi u dodir i koja uzrokuje napade astme. Zbog pojačane preosjetljivosti, pod utjecajem tih tvari, dolazi do povremenoga i opsežnog sužavanja dišnih putova, koje može biti različite jačine i može potpuno nestati bilo spontano ili zbog djelovanja lijeka.
>> Astma – Prirodno liječenje
Najefikasnije sredstvo za prekid napada je adrenalin, zatim efedrin i slični lijekovi. Starije osobe ne smiju primati adrenalin jer štetno djeluje na srce, naročito ako je dugotrajnom bolešću oštećeno. Blaži preparati mogu se udisati u obliku spreja. Poboljšanja nastaju vrlo brzo. No, dugotrajna i nekontrolirana upotreba takvih lijekova oštećuje srce. Nakon masovne primjene tih sredstava povećao se broj smrtnih slučajeva zbog oštećenja srca.
Aminofilin je lijek koji astmatičari dobro poznaju, djeluje vrlo brzo i ne oštećuje srce.
Danas postoji niz drugih ljekovitih preparata koji se uzimaju kao tablete, prašci, dražeje, čepići. Tzv. kortizonski preparati (hormonski preparati) daju se u slučajevima težega astmatičnog napada, daju se i kao lijek za prevenciju, da bi se spriječio napad. Ti lijekovi smanjuju osjetljivost organizma na tvari koje izazivaju bronhalnu astmu, ujedno ublažuju upalu i smanjuju otok sluznice dišnih putova. U toku liječenja astmatičnoga napada valja izliječiti upalu dišnih putova.
Duže trajanje astmatičnoga napada, kao i pogoršanje bolesti, često je posljedica neznanja. Mnogi bolesnici ne znaju disati te su im potrebne vježbe disanja. U toku napada nikada se ne smije suviše naprezati prilikom izdisaja. To naročito vrijedi za starije osobe i one koje dugo boluju od bronhalne astme. Bolesnici obično smatraju da će prije “isprazniti pluća” ako će pritisak prilikom izdisaja biti veći.
Naprotiv, stanje se pogoršava. Stari astmatičari koji boluju godinama obično fućkaju pri izdisaju za vrijeme napadaja. Okolina je sklona da im se zbog toga izruguje. No, bolesnici znaju da im je lakše kada fućkaju prilikom izdisaja, tako sprečavaju da se suženi dišni putovi još više ne suze. U kroničnog astmatičara s vremenom dolazi do pucanja pregrada između pojedinih plućnih mjehurića (alveola), tako nastaju veći mjehuri. Zbog suviše forsiranoga izdisaja, pritisak zraka u mjehuru prenosi se na dišne putove, koji se još više suze, pa se stanje bolesnika pogorša. Zbog toga izdisaj treba da bude bez pretjeranoga napora.
>> Astma – Kako nastaje, i kako liječiti astmu?
Srčana astma također nastupa u napadima koji su slični napadu bronhalne astme. Otežano disanje javlja se uglavnom noću. Bolesnik se često budi iz sna s jakim osjećajem pomanjkanja zraka. Udisaj je teži od izdisaja. U težim slučajevima bolesnici sjede držeći se čvrsto rukama za krevet kako bi za pojačano disanje upotrijebili i pomoćne mišiće disanja, tj. mišiće ramena i prsnoga koša. Koža bolesnika je blijeda i oznojena, općim izgledom daju sliku teške bolesti.
Napade srčane astme dobivaju osobe koje imaju bolesno srce, koje boluju od povišenoga krvnog tlaka, koje imaju prirođene i stečene srčane greške, ili bolesne koronarne arterije. No, srčana astma javlja se i u bolesnika koji su do tada bili zdravi, normalno su obavljali svoj posao, i koji teško povjeruju da je “napad gušenja” bio uzrokovan slabošću njihova srca. Neposredan povod može biti npr. naglo povećanje krvnoga tlaka ili srčani infarkt. Gušenje nastaje zbog nakupljanja povećane količine krvi u krvnim žilama pluća. S obzirom na to što je osnovna bolest već oštetila srce do te mjere da ono nema više nikakve rezervne snage, lijeva klijetka više nije sposobna da taj suvišak krvi iz pluća prebaci u aortu, glavnu krvnu žilu koja izlazi iz srca.
Zbog toga se napad srčane astme javlja uglavnom noću, jer se zbog vodoravnoga položaja tijela dio krvi, koji je zaostao u donjim dijelovima tijela, prebacuje u pluća. U najtežim slučajevima dolazi do pojačanoga nakupljanja krvi u plućima. Tlak u krvnim žilama pluća raste, a krvna plazma sve više ispunjava plućne mjehuriće. Iz krvnih žila prelaze u plućne mjehuriće i crvena krvna zrnca, zbog čega je ispljuvak crvenkaste boje.
>> Astma srčana i plućna
Disanje se pogoršava, opći izgled bolesnika također. Nastaje plućni edem. Zbog nakupljanja tekućine u plućima, krv se nedovoljno opskrbljuje kisikom. Struja zraka miješa tekućinu u dišnim putovima i tako nastaje pjena koju bolesnik iskašljava. Velika količina tekućine i pjene uzrokuje još veće pomanjkanje kisika u tijelu. Disanje je jako otežano, praćeno mnogobrojnim hropcima i hropčićima. Bolesnici osjećaju smrtni strah. Koža postaje blijeda, hladna i vlažna zbog obilnoga znojenja. Ovisi o stanju srca hoće li se plućni edem razviti iz srčane astme, ili je njegov razvoj tako nagao da nastane u roku od nekoliko minuta.
Napad srčane astme, naročito plućnoga edema, zahtijeva najhitniju liječničku intervenciju. Do dolaska liječnika, bolesnika valja postaviti u sjedeći položaj, umiriti ga i ne stvarati paniku. Pravovremeno liječenje je uspješno. Liječnik će bolesniku davati kisik, morfij, lijekove za jačanje srca, za pojačano lučenje tekućine iz tijela.
Plućni edem najčešće je uzrokovan popuštanjem srčanoga rada, no može nastati zbog krvarenja u mozgu, upale i povrede mozga. Udisanje jako nadražujućih plinova oštećuje stijenku krvnih žila u plućima i plućni mjehurići ispunjavaju se tekućinom, npr. udisanjem klora, fozgena. Može se javiti čak i kao reakcija preosjetljivoga plućnog tkiva na neke tvari, tzv. alergični edem pluća.
>> Bronhitis i astma
Psihogena astma uzrokovana je psihičkim razlozima. Takve su osobe tjelesno uglavnom zdrave. Njihov dišni sustav i krvotok rade besprijekorno. Napad otežanoga disanja samo je jedan od znakova neuroze, pa mnogi tu pojavu nazivaju histeričnom astmom. Histerična astma samo je gruba “manifestacija ličnoga problema bolesnika koji on ne može prikazati na drugi način”. Češća je u žena. Napadu gušenja obično prethodi sukob u obitelji, na radnom mjestu, neispunjavanje želje, nemogućnost rješenja problema.
Bolesnici se tuže da ne mogu dovoljno duboko udahnuti zrak, osjećaju kao da će se ugušiti, u grlu imaju “kuglu ili knedlu”, nemirni su, uzbuđeni i uplašeni, dišu otvorenih usta, ubrzano, koji put i grčevito, pomažući disanje nesvrsishodnim pokretima tijela. Takvo disanje praćeno je različitim zvukovima, kreštanjem, nerijetko i psovkama.
Liječnik postavlja dijagnozu već na prvi pogled, često “na vratima”, kako se to kaže. Pregledom pluća i srca potvrđuje pretpostavku. Dugotrajno ubrzano disanje može dovesti do pretjeranoga gubitka ugljičnog dioksida iz krvi, pa se nakon izvjesnoga vremena zaista javljaju smetnje: vrtoglavica, kočenje prstiju, kratkotrajne nesvjestice i grčevi tijela.
