Svaka biljka ima mnoge minerale, vitamine, fermente, enzime, ulja, smole i sluzi, što djeluju na naše tijelo različito, s obzirom na njihov međusobni odnos. Priprema biljnih lijekova izrađuje se na razne načine, što zavisi od bolesti koja se liječi, kao i od vrste i dijela biljke koja se koristi za lijeka.
Prije same pripreme prirodnih lijekova dobro je pročitati o ljekovitim biljkama, sakupljanju i sušenju tih biljaka. Nakon što se upoznate sa biljkama koje obitavaju na našem području, trebate saznati u kojem periodu godine, koja od njih raste, cvijeta i daje plodove.
Svaku biljku beremo u određenom periodu, a neke kroz više vremenskih razdoblja, zavisno o tome koji dio biljke nam je potreban. Pročitaj te kalendar branja ljekovitog bilja.
Priprema biljnih lijekova
Čaj – Još je i danas, gotovo svuda, običaj da ljudi posežu za biljnim čajevima kad imaju teškoća sa zdravljem. To je najstariji oblik pripremanja biljnog lijeka. Na žalost, u čaju iskorištavamo samo u vodi topljive biljne tvari.
Spravljaju se čajevi od samo jedne biljke ili miješani koji sadrži dvije, tri pa i više osušenih droga. Prilikom spravljanja čajeva moraju se poštovati pravila od kojih zavisi kvalitet lijeka. Droge (bilje), čiji se mirisni ljekoviti sastojci nalaze u cvjetovima i listovima ne smiju se kuhati nego se samo popare ključalom vodom, poklope i nakon 20-30 min. mogu se upotrijebiti. Ako je neko lišće tvrdo i kožnato razmrvi se među dlanovima prelije vodom i ostavi pola sata i više, tek onda procijedi.
Neke se biljke ne kuhaju nego se samo namaču u hladnoj vodi. To je slučaj sa imelom, lincurom i bijelim sljezom. Priprema li se čaj mora se voditi računa o načinu pripreme tj. da li kuhati ili samo popariti vodom, možda ostaviti da se lijek namače nekoliko sati, poslije toga malo kuha. Običaj je da se tzv. cvjetni čaj spravlja miješanjem cvijetova a da se drugi dijelovi bilja ne dodaju.
Uvarak
Prije svega su to tvrdi dijelovi biljke kao što su korijenje i kora koje treba kuhati da bi dali najbolje iz sebe, a tekućina koja se tako dobije zove se uvarak. Za pripremu uvaraka koristite posudu od nehrđajućeg čelika, staklenu ili emajliranu, nikako od aluminija. U posudu se ulije hladna voda i po 1 žličica nasjeckanog korijena ili kore na jednu šalicu vode. Pustite da zakuha i ostavite da lagano kuha 10 do 15 minuta. Procijedite i ostavite da se ohladi. Mogu se držati u hladnjaku do 24 sata ( isto kao i čajevi), a piju se hladni ili topli
Tinktura
Tinktura – Upotreba tinkture ima prednost jer se u njoj, osim u vodi topivih tvari, nalaze također alkoholni ekstrakti, posebno smole i ulja, te različite djelotvorne tvari kao što su arnicin, petazin i još mnoge druge.
Šta je tinktura i kako je pripremiti ?
Alkoholna je otopina postojani oblik lijeka, istodobno prikladna i za pravljenje razrijeđenih tekućina, dakle doza. Asimilacija je tvari iz alkoholne otopine bolja nego iz vodene. Nekad su za pripremu tinktura upotrebljavali samo posušene biljke, dok danas daju prednost sokovima svježeg bilja koje ima više djelotvornih tvari.
Priprema biljnih lijekova spagiričnim metodama – Prije mnogo desetljeća dr Zimpel je izradio spagiričnu metodu (alkemiju). Pomoću te metode biljku fermentiraju kvasom. Ugljikohidrati nestanu i promijene se u alkohol. Neke se ljekovite tvari rastave i promijene. Novi fermenti koji nastaju, povećaju mnogim biljkama ukupno djelovanje, dok ga npr. sluznim tvarima smanje. Kao i svaka druga metoda i metoda vrenja ima svoje prednosti i nedostatke.
Mliječnokiselo vrenje – U Kini, Koreji i Japanu već stoljećima upotrebljavaju mliječnokiselo vrenje. U tim zemljama prerađuju mliječnokiselim vrenjem ljekovita bilja, povrće i jake začine. Pripremaju kao i u nas kiseli kupus, kiselo jelo ili tzv. “kimči”.
U Evropi nisu još mliječnokiselo biljno vrenje preuzeli, premda ono ima velike prednosti zbog aktiviranja djelotvornih tvari u različitim biljkama. Biljke koje upotrebljavamo za sprečavanje i liječenje dijabetesa, artritisa, reumatizma i raka, dobile bi velike prednosti kad bismo pripremali iz njih lijekove sa mliječnokiselim vrenjem na temelju iskustava dalekog istoka.
Zato su sokovi Molkosan i Biotta ne samo hrana već i lijekovi. Čini se da su danas, u doba povećane radioaktivnosti, preparati s mliječnom kiselinom još važniji. Ako je tako, onda dr Kuhl ima pravo sa svojom metodom.
Prašci i tablete priprema biljnih lijekova
Iz cijele posušene biljke može se pripraviti prašak koji možemo odmah upotrijebiti i za izradbu tableta. Prednost je u tome da prašci i tablete imaju sve tvari kakve i biljke, čak i sastave pepela. Sušenjem se ljekovitih biljaka osjetljive aktivne tvari izgube, ali ostanu aktivni minerali, ulja i smole. Taj je oblik vrlo prikladan kao lijek za čišćenje crijeva ili kao dijetna hrana za crijeva i sredstvo protiv proljeva, kao probavni ferment i sredstvo protiv glista (npr. preparati biljke papaye).
Naribane svježe biljke – Svježe bilje iz vrta ili polja obradimo s mliječnim ili grožđanim šećerom, ili drugim dodatkom. Iskustvo je pokazalo da je ta metoda priprave biljnih lijekova jedna od najboljih i najdjelotvornijih. Na žalost, premalo je upotrebljavaju jer je takva metoda pripreme lijeka mučna i dugotrajna. Pokazala se vrlo dobrom u Urticalcinu koji se zbog kalcija mnogo lakše asimilira.
Uljni pripravci
Uljni pripravci (preparati) – Kantarionovo ulje i ulja za masažu su uljni pripravci. Prednost u tome što se u njima tope smole i aktivne tvari topive u ulju, pa se lakše dovode u tijelo. Za živce je npr. u ulju topiva crvena boja kantariona, mnogo djelotvornija kao kantarionovo ulje nego kao tinktura kantariona.
Oblog od svježe bilja
Zgnječene svježe biljke za obloge – Poznato je da je i oblog od svježe zgnječene biljke prikladan za liječenje, pa ga u posljednje vrijeme mnogi vole upotrebljavati. Mnogi poznaju učinke koje postižu stavljajući zgnječeno kupusovo lišće na rane i bolna mjesta.
Ako tu metodu pravilno upotrebljavamo, postižemo mnogo dobra; ona posve nadomještava druge lijekove.Ne preporučuje se samo kupusovo lišće, jer postoje još i druge prikladne ljekovite biljke koje svježe zgnječene stavljamo na bolno mjesto da bi kroz kožu predale svoje ljekovite snage.
Protiv glavobolje i živčanih grčenja prikladna je za liječenje alpska (planinska) kislica (Rumex alpina), koju zgnječimo i preko noći stavimo na potiljak. U tropskim krajevima stavljaju na čirove zgnječeni širokolisni trputac (Plantago maior). Protiv upala čudesno djeluje zgnječeno lišće Echinaceae, dok zgnječeno lišće gaveza (Symphytum officinale) ublažava bolove artritisa.
Iz svega vidimo da je upotreba i priprema biljnih lijekova vrlo raznovrsna i vrijedna našeg povjerenja. Poznato je daje biljka posrednica među anorganskim mineralnim svijetom i tijelom čovjeka i životinje. Budući da tijelo može asimilirati i preraditi samo minerale u sitnom obliku, mnogo mu pridonosi da taj posao za njega već prije uradi biljka koja u sebe prima tvari iz anorganskoga rudnog svijeta, pa ih putem biljke lakše iskoristimo. Priprema biljnih lijekova i njihova upotreba je
