Mrkva potiče iz Afganistana, a u Evropu dolazi u 17. vijeku kada joj i boja biva promijenjene, iz ljubičaste u današnju narandžastu.
Ovo povrće ne sadrži masti i loši holesterol, a izuzetno je bogato prehrambenim vlaknima i beta karotenom. Zanimljiv je podatak da čak 90% mrkve čini šećer, ali da ovu namirnicu bez ikakvih posljedica mogu uzimati dijabetičar. Naime, ključ je u izuzetno velikoj količini prehrambenih vlakana koji sprječavaju nagli porast čećera u krvi. Nutricionisti su do prije godinu dana prednost uvijek davali sirovoj mrkvi, međutim danas je to mišljenje promijenjeno. Istraživači su dokazali da zapravo više koristi imamo od kuhane mrkve.
Kuhanjem mrkve, što je suprotno od ostalog povrća, povećavamo nivo zdravih antioksidanasa, a prije svega beta karotena.
Tako iz sirove mrkve naše tijelo iskorištava 5% beta karotena, a iz kuhane čak 90%. Brojne hranjive sastojke ovog povrća najbolje ćemo sačuvati ukoliko mrkvu kuhamo cijelu, a tek nakon toka je usitnimo i izrežemo. Na taj način čuvamo više od dvije trećine dragocjenih supstanci.
Nutricionisti preporučuju mrkvu kao idealnu namirnicu za proljetno čišćenje organizma, kao i za uklanjanje viška kiseline u želucu. Sok od svježe mrkve koristio se od davnina u narodnoj medicini, i to za popravljanje krvne slike, brže zarstanje rana, liječenje upale zubnog mesa i čestih infekcija mokraćnog mjehura.