Oko 300.000 različitih hemijskih spojeva, više ili manje otrovnih, okružuje danas civiliziranoga čovjeka. Mnoge od tih kemijskih tvari nalaze se u neposrednoj blizini čovjeka, u njegovoj radnoj i kućnoj okolini.
To je jedan od razloga zbog čega se smrtnost od otrovanja nalazi već na četvrtom mjestu smrtnosti od bolesti srca i krvnih žila, ozljeda te zloćudnih tumora.
Zdravlje i život otrovane osobe, drugim riječima, uspjeh bolničkoga liječenja i rehabilitacioni postupak vrlo često ovise o pravodobnom i pravilnom pružanju prve pomoći, o znanju i spremnosti građana da tu pomoć pruže brzo, na samom mjestu događaja, u okolnostima kada medicinska pomoć nije dostupna ili je odgođena.
No valja također napomenuti da je mjesto pružanja prve pomoći često “bojno polje” na kojem se odvija direktna i odlučna bitka za život otrovane osobe, s obzirom na to da se u toj početnoj fazi otrovanja razvijaju vrlo često poremećaji koji neposredno ugrožavaju život.
U stvarnosti, kada se pruža pomoć akutno otrovanoj osobi, tada je ta pomoć redovito nedovoljna, bolje rečeno nikakva ili loša, pa se ne treba čuditi što otrovani koji put više stradaju zbog pogrešnoga nego zbog nikakvog ukazivanja pomoći. Pri pružanju pomoći otrovanoj osobi značajni su i psihički razlozi. Iskonski strah čovjeka od otrova često izaziva efektivnu reakciju oblika i intenziteta koju rijetko vidimo u slučajevima drugih zadesa, od nepokretnosti, ukočenosti (emotivni stupor), do bježanja s mjesta događaja. Koji put panika i duboko uvriježena zabluda da se otrovanom obavezno mora dati neki protuotrov (antidot), dovode do toga da otrovanom daju da pije svakojake “protuotrove” koje nađu pri ruci i za koje znaju iz narodnoga predanja. To je najčešće mlijeko, rakija, med, soda bikarbona, ili pak bilo što drugo, samo da otrovani nešto dobije, npr. kapljice za srce, tablete za umirenje itd.
Da li je uzeta supstancija otrovna, kakva su toksična svojstva, što valja poduzeti itd., dileme su uočene već davno u mnogim zemljama, naročito u onima gdje je otrovanih mnogo. Da se autoritativno odgovori na postavljena pitanja i na taj način pomogne, prvenstveno zdravstvenim radnicima, osnovan je prije 25 godina u Chicagu, u sklopu jedne bolnice, informativni toksikološki centar s bogatom dokumentacijom o svim kemijskim spojevima i komercijalnim preparatima. Liječnici su telefonom mogli dobiti sve potrebne informacije, a građani upute u prvoj pomoći. To je bio povod da se takvi centri počinju otvarati u mnogim zemljama. 1979. godine počeo je radom (permanentnim dežurstvom) Informativni toksikološki centar u Zagrebu.
Pružanje prve pomoći prilikom otrovanja provodi se pomoću:
1. Općeg postupka – koji obuhvaća sve mjere kojima se otrov što hitnije, već na licu mjesta, odstranjuje iz organizma.
2. Posebnoga (specifičnog) postupka – kada se kod poznatih i točno određenih otrova daju sredstvo za njihovo poništavanje u tijelu, tzv. protuotrovi (antidoti).
Odstranjivanje otrova iz tijela
Pri odstranjivanju otrova iz tijela valja se po mogućnosti držati pravila da se otrov odstranjuje iz organizma istim putem kojim je u organizam ušao.
Odstranjivanje otrova iz probavnoga sustava. Ako netko proguta otrov, uspjeh prve pomoći može biti značajan, osobito ako je pomoć započeta neposredno nakon uzimanja otrova. Cilj prve pomoći je što hitnije izbacivanje otrova iz želuca i poduzimanje mjera kojima se onemogućuje, ili bar smanjuje količina otrova koja se upija (resorbira) u krv. U okviru prve pomoći postoje tri osnovna postupka:
1. Izazivanje povraćanja, koje se postiže nadraživanjem mekoga nepca ili stražnje stijenke ždrijela pomoću prsta. U osoba koje teško povraćaju, nadraživanjem prstom može se udružiti s grgljanjem tople sapunice (ne deterdženta).
2. Ispiranje želuca, koje može biti i kod kuće, neposredno pošto je otrov progutan, izvodi se tako da se najprije izazove povraćanje. Nakon toga pije se topla voda, pa se opet izazove povraćanje. Izmjenom pijenja vode i izazivanja povraćanja želudac se ispire bolje nego želučanom sondom koju u određenim slučajevima primjenjuju u bolnici. Ispiranje želuca izvodi se sve dok povraćani sadržaj nije bistra tekućina.
Odjednom se ne smije popiti više od pola litre vode. Povraćanje i ispiranje želuca ne smije se primijeniti prilikom otrovanja jetkim tekućinama, kao što su kiseline i lužine, zatim otrovanja benzinom, otapalima za boje i destilatima petroleja.
Povraćanje se ne smije pokušati izazvati u osobe koja nije pri svijesti i u onih osoba koje pružaju otpor.
3. Vezivanje (adsorpcija) otrova izvodi se pomoću životinjskoga ili biljnog ugljena. Već je odavna dokazana protuotrovna sposobnost aktivnoga ugljena (Carbo animalis, Carbo vegetabile).
Budući da nikada nismo sigurni da li je povraćanjem i ispiranjem želuca odstranjen sav otrov, već u okviru prve pomoći treba poduzeti i druge mjere da bi se spriječila dalja resorpcija u crijevima. Aktivan ugljen najbolje veže na sebe otrov u probavnom sustavu i nezamjenljiv je fizikalni antidot.
U posljednjih nekoliko desetljeća njegova antidotska sposobnost dokazana je brojnim eksperimentima, premda je još početkom 19. stoljeća francuski ljekarnik Thouery dokazao njegovu djelotvornost na taj način što je popio višestruku smrtnu dozu strihnina s aktivnim ugljenom bez ikakvih posljedica. Životinjski ili biljni ugljen, ako je uzet dovoljno rano, veže na sebe većinu otrova bez obzira jesu li organske ili anorganske prirode. Daje se u 5 do 10 puta većim količinama od količine uzetoga otrova. Odrasloj osobi daju se najmanje dvije velike žlice otopljene u čaši vode.
Ako nema gotovoga preparata u ljekarni, može poslužiti i preprženi kruh (da pougljeni) koji se zdrobi u prašinu.
Dobro je kod kuće imati već pripremljenu smjesu: 30 grama ugljena pomiješa se sa 60 ml destilirane vode i ostavi u hermetički zatvorenoj bočici. Ugljen ne gubi aktivnost ni nakon dužega stajanja, samo što se prije upotrebe dobro promućka.
Odstranjivanje otrova iz dišnoga sustava. Udisanjem ulaze u tijelo otrovi u plinovitom stanju, prašina i dimovi. Udahnuti otrovi odmah ulaze u arterijsku krv bez ikakvih zapreka preko velike površine od 80 kvadratnih metara koju čini oko 300 milijuna plućnih mjehurića (alveola).
Otrovanoga treba što prije ukloniti iz sredine u kojoj se otrovao, tj. iznijeti ga iz zatrovane atmosfere na čist zrak. Odmah valja ustanoviti opće stanje otrovanoga. Budući da se otrov odstranjuje iz organizma disanjem, održavanje prohodnosti dišnih putova i omogućivanje disanja najvažnija je mjera prve pomoći. Po potrebi valja provoditi umjetno disanje. Ako je otrovani bez svijesti, a diše, valja ga staviti u bočni položaj kako bi se spriječilo gušenje vlastitim jezikom ili povraćenim sadržajem.
Odstranjivanje otrova s kože. Mnogi su u zabludi kada smatraju da neoštećena koža sigurno štiti od ulaska otrova u organizam. Velik broj otrova, i to najopasnijih, ulazi u tijelo preko zdrave kože i može izazvati smrtonosno otrovanje. U prvoj pomoći potrebno je ispiranje što većim količinama vode, a poslije i pranje sapunom.
Protuotrovi (antidoti)
Nakon odstranjenja otrova iz organizma, već se u okviru prve pomoći mogu dati sredstva za njihovo poništavanje. Takva sredstva nazivaju se protuotrovi ili antidoti. Pravovremena i pravilna primjena antidota može spasiti život otrovane osobe i znatno utjecati na proces izlječenja.
Prilikom primjene protuotrova valja se držati osnovnoga medicinskog pravila koje je prije 2000 godina izrekao rimski liječnik Galen: “Primum nil nocere”, tj. prvenstveno se otrovanome ne smije naškoditi.
Zbog toga mu se ne smije davati nijedno sredstvo za koje se sigurno ne zna je li medicinski opravdano. Često nastaju kobne pogreške zbog neodgovarajuće primjene raznih “antidota”. Npr. mlijeko, koje mnogi smatraju univerzalnim protuotrovom i daju ga u gotovo svim slučajevima otrovanja, djeluje korisno samo prilikom otrovanja tzv. korozivnim otrovima (kiseline, lužine, soli teških metala).
Prilikom većine drugih otrovanja mlijeko samo pogoršava stanje otrovane osobe jer pomaže bolje upijanje (resorpcija) otrova u tijelo. To vrijedi i za mnoga druga sredstva narodne medicine.
Protuotrovi koji se obično nalaze u kući:
– Žestoka pića, koja sadržavaju etilni alkohol (vinjak, rakija, viski itd.) daju se kao specifični antidot prilikom otrovanja metilnim alkoholom (metanol, drveni špirit) i antifrizom (etilenglikol). Etilni alkohol, svojom sklonošću (afinitetom) prema fermentu koji razgrađuje sve alkohole iz žestokih pića, sprečava razgradnju drugih alkohola, a time i stvaranje otrovnih spojeva (metabolita), mravlje kiseline pri trovanju metilnim alkoholom i oksalne kiseline prilikom otrovanja antifrizom. Daje se 1/2 do 1 dl žestokoga pića. Ponavlja se svaka 4 sata do dolaska
u bolnicu.
– Biljni i životinjski ugljen djelotvoran je u gotovo svim slučajevima otrovanja organskog i anorganskog sustava. Daje se u obliku praška i tableta u 5 do 10 puta većim količinama od uzetog otrova, najmanje 2 velike žlice ili 2 tablete.
– Mlijeko je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja kiselinama i lužinama te solima teških metala. Zbog sadržaja aminokiselina u mlječnim bjelančevinama, mlijeko se ponaša amfoterno, tj. u kiseloj sredini kao blaga lužina, u lužnatoj sredini kao blaga kiselina i dovodi do neutralizacije otrova, također pomaže prilikom otrovanja vodikovim peroksidom. Daje se 1 do 2 čaše.
– Bjelanjak jajeta daje se prilikom gutanja korozivnih otrova. Djeluje poput mlijeka.
– Daje se tučeni bjelanjak od 2 do 3 jaja.
– Ocat se daje prilikom otrovanja lužinama. Dovodi do neutralizacije kiseline. Daje se 1 čaša.
– Škrob je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja jodom. U pola litre vode otopi se 40 grama škroba i popije 1 do 2 čaše. Slično djelovanje postiže se brašnom ili, još bolje, krumpirom u prahu.
– Natrijev bikarbonat (soda bikarbona) služi za vanjsku upotrebu, za ispiranje kože i sluznice kod raznih kiselina. Ne primjenjuje se prilikom gutanja kiseline zbog toga što oslobađa veliku količinu ugljičnoga dioksida koji dovodi do jakoga rastezanja želuca tada postoji mogućnost puknuća (perforacije) želučane stijenke.
– Sok od limuna ili otopina vitamina C s dosta tekućine daje se prilikom otrovanja hipermanganom (kalijev permanganat). Poslije se može dati mlijeko ili bjelanjak od jajeta.
Pružanje prve pomoći ne isključuje liječnički pregled ili bolničko liječenje. Nakon ukazane prve pomoći, otrovanu osobu valja što hitnije prevesti do najbliže zdravstvene ustanove ili pozvati službu hitne pomoći. Otrovano sredstvo potrebno je donijeti u bolnicu u kompletnoj ambalaži, ili barem etiketu na kojoj piše naziv otrova, kemijski sastav preparata i količina otrova.
Sprečavanje otrovanja
Svaki građanin mora poznavati osnovne mjere za sprečavanje otrovanja. Preventivne mjere temelje se na slijedećim činjenicama: – Najveći broj otrovanja odraslih izazvan je namjerno, kao nepromišljen čin, u afektu sukoba u kući ili na radnom mjestu. Kod tinejdžera (od 13 do 19 godina života) “pokušaj samoubojstva” pretežno je demonstrativna reakcija na neispunjene želje, loš uspjeh u školi, ljubavno razočaranje itd.
U djece pretežno je riječ o zadesnim, akcidentalnim otrovanjima, u dječjoj dobi 50% svih nesreća čine otrovanja, najveći broj slučajeva događa se u vrijeme najveće dječje radoznalosti u dobi od 12 do 24 mjeseca života.
Najčešći je otrov neki lijek ili kemijsko sredstvo koje se upotrebljava u kućanstvu (sredstva za čišćenje, preparati za uništavanje gamadi, kozmetička sredstva itd. Najčešći uzrok smrtonosnoga otrovanja je plin ugljični monoksid.
Slijedeći postupci mogu znatno smanjiti broj slučajeva otrovanja: Pregledati valja sve kemikalije u kući, garaži, podrumu te odstraniti sve što nije neophodno za potrebe kućanstva. U kući ne treba držati koncentrirane kiseline, lužine i neke druge jake otrove. Sve kemikalije moraju se držati u originalnoj ambalaži, nikada u bocama koje inače služe u druge poznate svrhe, npr. boce od vina, piva, mineralne vode itd.
Sva kemijska sredstva koja služe u domaćinstvu valja držati na mjestu koje je izvan dohvata djece, duševno zaostalih i alkoholiziranih osoba. Djecu privlače kemikalije ugodna mirisa i atraktivne ambalaže. Lijekovi te jača otrovna sredstva moraju obavezno biti pod ključem u posebnim prostorijama ili pretincima.
Djeci se nikadane smije davati lijek pod izgovorom da su to bomboni, čokolada i slično. Djeca se ne smiju hvaliti i nagrađivati zbog toga što bez otpora uzimaju lijek. Ne smije se uzimati lijek pred djecom jer ona oponašaju postupke odraslih.
