Ako pomislim na orijaški promet koji se odvija na prometnim cestama New-Yorka neprestano u oba smjera od zore do mraka, onda je za te ceste doista prikladan izraz — prometne žile.
Kad bi te prometne žile zastale, taj veliki grad ne bi mogao još dugo postojati. Kako su važne prometne žile — arterije za naše tijelo, osvjedočit ćemo se kad o tome potanje razmislimo.
Usprkos lijepo oblikovanom tijelu jakih mišića, obdareni i visoko školovani mozak posve će zakazati ako arterije izgube elastičnost, ako se suze i začepe. Već anatomska građa arterija govori o njihovoj važnosti. Moramo zamisliti kabel sa više različitih slojeva, koji ima u sebi glatku i elastičnu cijev. Oko te cijevi su raspoređeni ostali slojevi izgrađeni dijelom iz elastičnog, dijelom iz glatkog, ali otpornog vezivnog tkiva.
Arterijska cijev može izdržati pritisak od 20 atmosfera. Kad sve to znamo, imamo već neku izvjesnu predodžbu o našim glavnim arterijama. One imaju, kao i srce, vlastitu opskrbu krvlju. Zbog toga je u stijenku arterija utkan sitni sustav žila, tzv. vasa vasorum.
Arterijska stijenka ima osim toga još limfne žile i pravu kabelsku mrežu živaca. Što su arterije dalje od srca to se više granaju, zbog toga se znatno povećava i ukupni promjer, pritisak se u njima snizuje, a stijenka se sve više sužava. Promjer arterijskih končića ili kapilara pedeset puta je manji od čovječje vlasi.
Arterije u izgradnji tijela
Hoorne, istraživač iz Holandije, mislio je da je čovječje tijelo izgrađeno od žila. Otkrio je postupak kojim je uspio prikazati arterije ubrizgavajući u njih crvenu boju. Petar Veliki, koji je u to vrijeme boravio u Holandiji, bio je tim pokusom tako oduševljen da je htio prvi preparat ponijeti kući. Na žalost, preparat je već prije dolaska u Rusiju sagnjio i propao jer su mornari popili alkohol iz čaše u kojoj je preparat bio spremljen.
Doista je pravo čudo kad pomislimo da nekoliko milijardi stanica u tijelu dobiju sve što im treba putem besprijekorne arterijske mreže. Treba otprilike jedna sekunda da krv pređe iz arterijske u vensku kapilaru. U toj sekundi se izvrši izmjena tvari, kisik iz krvi pređe u tkiva, a ugljična kiselina iz tkiva u krv. Istodobno prelaze u tkiva i hranjive tvari, a iz tkiva u krv produkti izmjene tvari. Pošto je krv ispunila svoju zadaću, teče po venama natrag u srce.
Krv opteče mali krvotok — srce — pluća — srce — za šest do sedam sekundi. Krvotok koronarnih (vjenčanih) arterija koje napajaju srčanu muskulaturu krvlju, traje tri-četiri sekunde. Da krv dode do mozga, treba joj osam sekundi, a do nožnih palaca oko osamnaest sekundi.
Jedno crveno krvno tjelešce izvrši dnevno oko 3000 takvih optoka. Dan i noć je u neprekidnom kretanju. Čini se da na svijetu ne postoji ništa drugo što bi se tako veselilo putovanju kao crveno krvno tjelešce.
Iz srca krene naglo prema kapilarama. Što se više udaljuje od srca, to sporije mora teći po užim cijevima i brzina mu se smanjuje, zatim u kapilarama, kao brzi glasnik, preda svoj tovar i vrati se venama prema srcu. Pri tjelesnim naporima, po zimi i vrućini, u veselom raspoloženju crvena krvna tjelešca postaju živahnija i kreću se brže.
Depresije i duševne patnje usporavaju krvotok. Milijarde stanica dobiju na taj način premalo hrane, pa ako ne pružimo nužnu pomoć, može oboljeti čitav organizam. Zbog toga mogu psihička stanja koja duže potraju dovesti do tjelesnih bolesti.
Suženje i ovapnjenje arterija (arterioskleroza)
Ako se arterije suze i zakreče, nastanu vremenom zbog toga neizlječive promjene. Čovjek se doslovce umno i tjelesno raspada. Zbog bolesti arterija umire danas većina civiliziranog čovječanstva, osobito u Evropi, Americi i Australiji. Istodobno bolest je sve češća. Dužina života ovisi često samo o stanju stijenki arterija.
Ovapnjenje arterija počinje malim, plosnatim otvrdnućem nalik čiru. Potom na tom mjestu buja vezivno tkivo koje se kasnije zakrči. Unutrašnja se površina arterije sve više sužava. Arterije sve više gube elastičnost, postaju tvrde i krhke.
Istodobno raste krvni tlak. Posljedice se očituju u vidu tromboze ili embolije mozga i moždanog krvarenja. Preopterećeno srce se proširi, katkad prsne aorta, a bubrezi postaju smežurani.
Uzroci arterioskleroze
1. Bolest može uzrokovati hrana koja sadrži mnogo masti, osobito životinjskih, zbog čega se znatno poveća količina holesterola u krvi.
2. Nikotin uzrokuje suženje, osobito srčanih arterija.
3. Bogata hrana, prije svega mnogo bjelančevina, osobito meso, jaja i sir, vode u bolest.
4. Prekomjerno uživanje alkohola škodi kapilarama i posredno arterijama.
Zaštita i liječenje
1. Dosljedna dijeta s prirodnom rižom, surutkom i salatama stvara čudesa. Krvni tlak može tom dijetom pasti na normalu tako da ne moramo uzimati jaka sredstva. Istodobno je to jednostavan način koji omogućava regeneraciju krvnih žila u samom začetku bolesti. Opažanja i pokusi iz Azije govore da uživanje rižinih mekinja također pojačava regeneraciju arterija.
2. Za zaštitu i liječenje bolesti korisne su također biljke koje sadrže jod. Prije svega dolaze u obzir morske biljke. Zbog toga svojstva dodaju morske biljke začinima i jelima, a to su: Kelpamare, Trocomare, Kelpaforce i Kelpasan.
I druge ljekovite i aromatične biljke djeluju dobro, npr. obični dragušac (Nasturtium officinale), hren (Cochleria armoracia), češnjak (Allium sativum), a u malim količinama luk i poriluk (Allium cepa et Allium porrum). Korisni su također i preparati od Rauwolfije. Poznat je preparat Rauwohvisca, kombinacija Rauwolfije i imele.
3. Korisno je duboko disanje i udisanje svježeg zraka s obiljem kisika, dok trčimo ili hodamo po šumi ili planinama i uz more. Tko je teško bolestan, ne smije u planine zbog razrijeđenog zraka i opasnosti od kapi.
Tko mnogo sjedi u uredu, neka pribjegne tom jednostavnom liječenju. Tko ne pripada slabunjavim starijim ljudima koji trče u ured kao po jajima, pa ih drugi moraju do tamo voditi, neka slobodno vrijeme ne provodi stalno kod stola, nego vani.
Sprečavanje raznih bolesti
Ne treba biti fanatik sa ekstremnim pogledima da bismo mogli ustanoviti kako je život modernoga, civiliziranog čovjeka spojen s mnogim opasnostima. Ponajprije, to su razne udobnosti koje nam pruža tehnika u vremenu automobilizma i mehanizacije. Posljedica je svega toga da se premalo krećemo na svježem zraku koji je u isto vrijeme sve više zagađen.
Rafinirana prehrana također ne koristi zdravlju. Zbog mnogih štetnosti krvne se žile brzo degeneriraju, uskoro se pojave znaci starenja, smanje se duševne i tjelesne mogućnosti i ubrzo dođe kraj ugodnom životu. Tu ne može ništa izmijeniti ni produžen prosjek životne dobi ni smanjena smrtnost novorođenčadi i djece.
Zaista nije bitno dočekati starost koja se promijeni u bolest, te bolesnika umjetno održavati na životu s najvećom njegom i čuvanjem s pomoću lijekova. Važno je ostarjeti i ostati zdrav. Prehranu i način života morat ćemo prilagoditi prirodnim zakonima, a ne suvremenom društvu koje bira pogrešan put i čini nas mekušcima.
